chloe u noći igračaka: press clipping

PLESNA FANTAZIJA ZA VELIKE I MALE

Bruno Jacquin: "Preporučam ovu predstavu obiteljima. Znači, želim da roditelji dovedu svoju djecu, pa i onu najmlađu kazališnu publiku od tri četiri godine. za plesače je ovo dosta teška predstava, i plesno i glumački, ali ovo je vrlo dobar ansambl. Zadovoljstvo za koreografa je ponovo raditi i razvijati plesnu trupu, jer što se duže radi s plesačima i meni i njima postaje zanimljivije."
Čaroliju božićne priče, u kojoj se isprepliću zbilja i iluzije na glazbu Claudea Debussyja i Eduarda Griega kao djevojčica Chloe otplesat će 

Korana Bilan. Baletani i balerine splitskog ansambla plesom će ispričati priču o igračkama koje jedne noći izlaze iz svoje kutije i uvlače djevojčicu Chloe u svoj svijet."
Hana Konsa, Slobodna Dalmacija, 14. 12. 2000.

KORANA BILAN  U ULOZI DJEVOJČICE CHLOE

"Uživala sam spremajući rolu Chloe. Koreograf mi je dao veliku slobodu, odredio je glavne naputke, a tijekom rada pojedine korake prilagođavali smo mome načinu plesa. Rola spada u suvremeni balet, a glavna karakteristika modernog baleta je da se koraci prilagođavaju plesaču, za razliku od klasičnog baleta gdje je sve unaprijed striktno određeno... Zato će svaka predstava Chloe u noći igračaka biti drukčija. Tehnički je ova rola zahtjevna, ali i glumački. Sve mora 

izgledati prirodno, spontano i na sceni sam se uistinu morala pretvoriti u djevojčicu koja ostaje sama u kući s igračkama koje ožive i uvlače me u svoj svijet."
Iz razgovora s Hanom Konsom, Slobodna Dalmacija, 21. 12. 2000.

BEZ OČEKIVANE VRSNOSTI

Na žalost baletna premijera 'Chloe u noći igračaka' u splitskom kazalištu nije dosegla očekivanu vrsnost. Nije promašaj u zamisli Kiline Cremone da je prostodušna razigrana dječja baletna bajka namijenjena mladima i odraslima, nego u njezinu uprizorenju. Koreograf Bruno Jacquin, poznat nam po dobroj koreografiji u tom istom teatru baleta s temom valcera, ovom prigodom poslužio se 

prelaganim sredstvima. Poveo se za najjednostavnijom metodom: što više trke, što na žalost ne doseže neki cilj. Preveć se ponavljao, razvlačio radnju bez nekih snažnijih dramaturških udara. Ni u tehničkom pogledu nije bio dovoljno zahtjevan. Plesalo se bez nekih bravura i jasna stila, a teško da publiku može zadovoljiti kretanje plesača poput marioneta s grimasama kao iz nekih crtanih filmova. Možda se to dopada maloj djeci, ali to je premalo i za nezahtjevnog kazališnog posjetioca.
Vojko Mirković, Slobodna Dalmacija, 21. 12. 2000.

SJAJAN BOŽIĆNI BALET BRUNA JACQUINA U SPLITSKOM HNK

Redatelj, autor i koreograf Jacquin je u suradnji s asistenticom Dominique Larin, uz scenografiju Vesne Režić i kostimografiju Nathallie Grandville, posegnuo za glazbom Debussyja, Ravela i Griega kako bi oživio i pokrenuo lutke. Tako je nastala sjajna božićna predstava puna lirskog ugođaja. I nije slučajno što je francuski koreograf izabrao impresionističku glazbu Claudea Debussyja koji je 

njegovao kolorizam u tom umjetničkom pravcu. I Ravelova se glazba skladno uklapa u Jacquinovu priču o usamljenoj djevojčici. Jacquin je kao koreograf koristio gotovo podjednako tehniku klasičnog, modernog, čak i apstraktnog baleta kako bi što uvjerljivije dočarao ugođaj...
U tom kreativnom htijenju osobito se istaknula Korana Bilan u naslovnoj ulozi Chloe, potom Lev Šapašnjikov kao kapetan straže, Nikša Demarchi kao Pulcinella te Dmitrij Rodikov kao doktor Grabus.
Ratko Čangalović, Jutarnji list, 22. 12. 2000.

PRAZNA BIDERMAJERSKA VARIJANTA

Moglo bi se kazati da je dopadljiva scenografija Vesne Režić ostavila dovoljno prostora za igru, a i kostimi Nathallie Grandville bili su razigrani i maštoviti. Međutim, koreografija je djelovala kao laka prosvjetiteljsko-bidermajerska varijanta u kojoj je malo što dovedeno do kraja i natopleno životom koji bi mogao nekoga uzbuditi. Predugi 

brojevi, ponavljanje radnje, dosta skromna paleta baletnog pokreta, labav integritet strukture, tek su neke od odlika ponuđenog baleta, koji ostaje na tragu puke ilustracije. Istina vidljiv je napredak i ljupka razigranost s lutkama simpatične Korane Bilan, izražajan nastup Leva Šapašnjikova i Dmitrija Rodikova, dok su ostali plesači ponudili ono što su mogli."
Tonći Šitin, Vjesnik, 22. 12. 2000.

VESELA OBITELJSKA PREDSTAVA

Gostujući francuski koreograf Bruno Jacquin priča po konceptu Kiline Cremone bajkovitu baletnu priču o buđenju igračaka uz krevet usnule djevojčice... Šteta što koreograf nije bio zahtjevniji, plesači poduzetniji, scenografkinja Vesna Režić darežljivija rekvizitima i toplija bojama, i što je Miroslav Mamić bio tako 'mračan'. Kostimi Nathallie Grandville pružili su bljesak veselja. Balet 'Chloe u noći igračaka' dopao se i djeci i njihovim pratiocima, kao obiteljska plesna predstava u kojoj pokret upotpunjava glazbu.Predstava najmlađima nosi humane poruke mirenja zavađenih, 

nesreće i tuge sukoba, te ih baletno odgaja i glazbeno poučava partiturama Debussyja, Ravela i Griega. Riječju, zabavlja ih i veseli, vraćajući nas u polazište za svaku zrelost.
Zlatko Olić, Večernji list, 28. 12. 2000.

RAZMICANJE IZRAŽAJNIH MOGUĆNOSTI PLESA

O koreografu
Iskustvo bavljenja raznim tehnikama suvremena plesa u Tanz Forumu u Kölnu, kao i ono iz rada u vlastitoj Compagnie Bruno jacquin u cannesu, ovaj je koreograf klasična obrazovanja i velike erudicije iskazao postavljanjem božićne jednosatne bajke 'Chloe ili noć igračaka' na sceni splitskog HNK. Kada je proljetos Jacquin postavio 

krasni Alla Valse, uvjerili smo se da njegovu senzibilitetu odgovara valcer kao forma, pritom daleka od romantičarske dopadljivosti kralja valcera I. Čajkovskog, kao što mu uspijevaju i stiliziranost i groteska. Jacquinova specifičnost jest njegov drukčiji odnos prema spontanitetu i odmak u režiju umjesto u apstrakciju, kao i njegov savršen komentar glazbe.
Koreograf razmiče izražajne mogućnosti plesa, originalno miješajući žanrove manje ili više srodnih umjetnosti: njegove likove karakterizira topli humor i istovremeno čvrsta groteska...

O plesačima i izvedbi

Od tri slike - priče u kojoj Chloe (Korana Bilan), tužna što ostaje sam u kući, sanja igru s oživljenim lutkama iz kutije s igračkama - prva je najpitkija zahvaljujući vrhunskoj tehnici Bilanove, jednako vrsne u elementima suvremenoga plesa kao i u kosim osovinama iz svih mogućih pozicija... U tom dijelu zabljesnula nas je Albina Rahmatuljina u Anitrinu plesu iz 'Peer Gynta', suptilna u jeteima kao i u paru s Lavom Šapašnjikovim (Kapetan straže). Da je u drugom, najduljem dijelu umjesto pas-de-trois uključio više plesača, koreograf bi, umjesto monotonije i stanovite dramaturške rasplinutosti, postigao razigranost. Zato je u trećoj slici na Griegova 'Planinskog kralja' Dmitrij Rodikov (Doctor Grabus) bio onaj pokretački lik koji je potpuno dorastao kompleksnosti trostrukoga čina - hitne pomoći, liječnika i bolničara. Hrabro balansirajući na oštrici groteske i ironije, Rodikob nam je podario i svoje grandes pirouettes. Nila Kuzmanić Svete, Zarez, 18. 01. 2001.