PLESNA FANTAZIJA ZA VELIKE I MALE |
|
Bruno
Jacquin: "Preporučam ovu predstavu obiteljima. Znači, želim da
roditelji dovedu svoju djecu, pa i onu najmlađu kazališnu publiku od
tri četiri godine. za plesače je ovo dosta teška predstava, i plesno
i glumački, ali ovo je vrlo dobar ansambl. Zadovoljstvo za koreografa
je ponovo raditi i razvijati plesnu trupu, jer što se duže radi s
plesačima i meni i njima postaje zanimljivije." |
|
Korana Bilan. Baletani i balerine splitskog ansambla plesom će ispričati
priču o igračkama koje jedne noći izlaze iz svoje kutije i uvlače
djevojčicu Chloe u svoj svijet." |
KORANA BILAN U ULOZI DJEVOJČICE CHLOE |
|
"Uživala sam spremajući rolu Chloe. Koreograf mi je dao veliku slobodu, odredio je glavne naputke, a tijekom rada pojedine korake prilagođavali smo mome načinu plesa. Rola spada u suvremeni balet, a glavna karakteristika modernog baleta je da se koraci prilagođavaju plesaču, za razliku od klasičnog baleta gdje je sve unaprijed striktno određeno... Zato će svaka predstava Chloe u noći igračaka biti drukčija. Tehnički je ova rola zahtjevna, ali i glumački. Sve mora |
|
izgledati prirodno,
spontano i na sceni sam se uistinu morala pretvoriti u djevojčicu koja
ostaje sama u kući s igračkama koje ožive i uvlače me u svoj
svijet." |
BEZ OČEKIVANE VRSNOSTI |
|
Na žalost baletna premijera 'Chloe u noći igračaka' u splitskom kazalištu nije dosegla očekivanu vrsnost. Nije promašaj u zamisli Kiline Cremone da je prostodušna razigrana dječja baletna bajka namijenjena mladima i odraslima, nego u njezinu uprizorenju. Koreograf Bruno Jacquin, poznat nam po dobroj koreografiji u tom istom teatru baleta s temom valcera, ovom prigodom poslužio se |
|
prelaganim sredstvima. Poveo se za
najjednostavnijom metodom: što više trke, što na žalost ne doseže
neki cilj. Preveć se ponavljao, razvlačio radnju bez nekih snažnijih
dramaturških udara. Ni u tehničkom pogledu nije bio dovoljno
zahtjevan. Plesalo se bez nekih bravura i jasna stila, a teško da
publiku može zadovoljiti kretanje plesača poput marioneta s grimasama
kao iz nekih crtanih filmova. Možda se to dopada maloj djeci, ali to je
premalo i za nezahtjevnog kazališnog posjetioca. |
SJAJAN BOŽIĆNI BALET BRUNA JACQUINA U SPLITSKOM HNK |
|
Redatelj, autor i koreograf Jacquin je u suradnji s asistenticom Dominique Larin, uz scenografiju Vesne Režić i kostimografiju Nathallie Grandville, posegnuo za glazbom Debussyja, Ravela i Griega kako bi oživio i pokrenuo lutke. Tako je nastala sjajna božićna predstava puna lirskog ugođaja. I nije slučajno što je francuski koreograf izabrao impresionističku glazbu Claudea Debussyja koji je |
|
njegovao kolorizam u
tom umjetničkom pravcu. I Ravelova se glazba skladno uklapa u
Jacquinovu priču o usamljenoj djevojčici. Jacquin je kao koreograf
koristio gotovo podjednako tehniku klasičnog, modernog, čak i
apstraktnog baleta kako bi što uvjerljivije dočarao ugođaj... |
PRAZNA BIDERMAJERSKA VARIJANTA |
|
Moglo bi se kazati da je dopadljiva scenografija Vesne Režić ostavila dovoljno prostora za igru, a i kostimi Nathallie Grandville bili su razigrani i maštoviti. Međutim, koreografija je djelovala kao laka prosvjetiteljsko-bidermajerska varijanta u kojoj je malo što dovedeno do kraja i natopleno životom koji bi mogao nekoga uzbuditi. Predugi |
|
brojevi, ponavljanje radnje, dosta skromna paleta baletnog pokreta,
labav integritet strukture, tek su neke od odlika ponuđenog baleta,
koji ostaje na tragu puke ilustracije. Istina vidljiv je napredak i
ljupka razigranost s lutkama simpatične Korane Bilan, izražajan nastup
Leva Šapašnjikova i Dmitrija Rodikova, dok su ostali plesači ponudili
ono što su mogli." |
VESELA OBITELJSKA PREDSTAVA |
|
Gostujući francuski koreograf Bruno Jacquin priča po konceptu Kiline Cremone bajkovitu baletnu priču o buđenju igračaka uz krevet usnule djevojčice... Šteta što koreograf nije bio zahtjevniji, plesači poduzetniji, scenografkinja Vesna Režić darežljivija rekvizitima i toplija bojama, i što je Miroslav Mamić bio tako 'mračan'. Kostimi Nathallie Grandville pružili su bljesak veselja. Balet 'Chloe u noći igračaka' dopao se i djeci i njihovim pratiocima, kao obiteljska plesna predstava u kojoj pokret upotpunjava glazbu.Predstava najmlađima nosi humane poruke mirenja zavađenih, |
|
nesreće i tuge sukoba, te ih baletno odgaja
i glazbeno poučava partiturama Debussyja, Ravela i Griega. Riječju,
zabavlja ih i veseli, vraćajući nas u polazište za svaku zrelost. |
RAZMICANJE IZRAŽAJNIH MOGUĆNOSTI PLESA |
|
O
koreografu |
|
krasni Alla Valse, uvjerili smo
se da njegovu senzibilitetu odgovara valcer kao forma, pritom daleka od
romantičarske dopadljivosti kralja valcera I. Čajkovskog, kao što mu
uspijevaju i stiliziranost i groteska. Jacquinova specifičnost jest
njegov drukčiji odnos prema spontanitetu i odmak u režiju umjesto u
apstrakciju, kao i njegov savršen komentar glazbe. O
plesačima i izvedbi Od
tri slike - priče u kojoj Chloe (Korana Bilan), tužna što ostaje sam
u kući, sanja igru s oživljenim lutkama iz kutije s igračkama - prva
je najpitkija zahvaljujući vrhunskoj tehnici Bilanove, jednako vrsne u
elementima suvremenoga plesa kao i u kosim osovinama iz svih mogućih
pozicija... U tom dijelu zabljesnula nas je Albina Rahmatuljina u
Anitrinu plesu iz 'Peer Gynta', suptilna u jeteima kao i u paru s
Lavom Šapašnjikovim (Kapetan straže). Da je u drugom, najduljem
dijelu umjesto pas-de-trois uključio više plesača, koreograf
bi, umjesto monotonije i stanovite dramaturške rasplinutosti, postigao
razigranost. Zato je u trećoj slici na Griegova 'Planinskog kralja'
Dmitrij Rodikov (Doctor Grabus) bio onaj pokretački lik koji je potpuno
dorastao kompleksnosti trostrukoga čina - hitne pomoći, liječnika i
bolničara. Hrabro balansirajući na oštrici groteske i ironije,
Rodikob nam je podario i svoje grandes pirouettes. |
|