MAJA GREGL: VOLIM VIDJETI PREPLITANJE MEDIJA |
|
Predstava je režirana
filmskim jezikom. Sviđaju mi se ti minimalistički prizori, tako reći
bez scenografije, s prekrasnom pozadinom, velik prozorima u bojama, kao
na filmskom platnu. Kao televizijski dramaturg volim vidjeti postojanje
televizije u kazalištu i preplitanje medija. Budući da sam tekst
'Trovačice' čitala lani kao povjerenica za nagradu 'Marin Držić',
sviđa mi se što je prvonagrađeni tekst tako brzo uprizoren jer neki
mladi autori dugo čekaju da dođu na red. Slobodna Dalmacija, 11. 02. 2001. |
|
HRVOJE HRIBAR: U RUKAMA FANTASTIČNOG ANSAMBLA |
|
|
'Trovačica' je poseban tekst
u hrvatskoj kazališnoj literaturi. To je neka vrsta kazališnog
scenarija s čistom i racionalnom fabulom, dobro rađenom i beskrajno točnom.
Vjerujem da će svaki redatelj u tu čistoću utisnuti svoj osobni
rukopis. Ovo što smo vidjeli u Norinoj realizaciji jest jedna urednost,
vizualnost, nešto vrlo interesantno, pomalo tendistički, a la mode,
ali vrlo precizno izvedeno u rukama fantastičnog ansambla. Ukratko,
kazališna svečanost. Slobodna Dalmacija, 11. 02. 2001 |
ANATOLIJ KUDRJAVCEV: BEZ PROTUOTROVA |
|
U Pavičićevu dramskom prvijencu svaka rečenica izravno služi ostvarenju i održanju zamišljenoga sadržaja, odnosno fabule, isve se strogo pokorava tomu cilju, osobe su žrtve fabule i nemaju nikakvu priliku za individualni razvoj. Redateljica Nora Rumboldt pokušala je uvesti u opticaj zorno transcendiranje kao poseban scenski efekt, oslobodivši pozornicu gotovo svih fizičkih konkretnosti, pa su |
|
neuvjerljivi tjelesni dodiri i
poneke erotske zornosti bile bez pravih podloga u tekstu, a zbivanja su
neprestano ometala govor. Teško glumcima u takvim prilikama koje
inzistiraju samo na vanjskomu, i gdje nema nikavih izgleda za putovanja.
Teško se prisjetiti slične bezizražajnosti toga ansambla, inače
spremna za kudikamo složenije podvige. |
SLAVEN RELJA: POD VELIKIM UTJECAJEM FILMA |
|
|
"Nakon predstava 'Otac' Elvisa Bošnjaka i 'Kajin i Abel' glumca Trpimira Jurkića, evo i ovaj Pavičićev triler pokazuje da se u Splitu rađa jedna nova generacija pisaca. 'Trovačica' je pisana, što se najbolje vidi po kratkoći i brzoj montažnoj izmjeni scena. Pavičić odlično poznaje arhitektoniku trilera i uvodi u igru sve one pomalo zaboravljene vrijednosti iz ovakvih priča: suspensi, nagli obrati, |
ubojstvo, čvrsto zaokružena
priča. Kombinacijom izražajnih sredstava filma i kazališta
redateljica je načinila gledljivu predstavu, posebice će se svidjeti
generaciji koja je odrasla na estetici videa, filma i spota. Glumcima je
bilo najteže, jer igrati u žanrovski strogo određenom komadu nije
nimalo lako. Rečenice su često kratke, plošne i u službi radnje te
ne dopuštaju glumcima nikakvo psihološko poniranje u lik. U takvim
okolnostima najbolje su se snašli Zoja Odak u ulozi Edite i Žarko Radić
koji je izvanredno odigrao lik Vladimira." |
|