prosinac 2000

 

PETAR SELEM: MOŽDA JE TO PRAKTIČNO, ALI MENI JE ZAZORNO

Živimo u zaraženom prostoru i izluđenoj atmosferi - tako glasi naslov intervjua što ga je Petar Selem dao Vijencu povodom ovogodišnje nagrade Hrvatskog glumišta koju je primio za režiju Judite. Zarazi i izluđujućoj atmosferi svakako doprinosi i ono što Selem zapaža kao trend-pošast u režiji opera: "Nastaje novi način režiranja opere: uzmete dvije 

kasete, predstave svjetskih opernih kuća, i, imate praktički zgotovljenu režiju. Možda je to praktično, ali meni je zazorno. Priznajem samo ono što proiziđe iz moje mašte, iz mog čitanja djela, iz moje, ako hoćete, muke s djelom. Zato odbijam gledati kasetu dok svoju viziju nisam dovršio. I zato jako volim režirati praizvedbe. Kao što je bila Judita."

POD MARJANOM SVE DRAMATIČNIJE

Praizvedbom Oca novi se splitski dramatičarski val definitivno potvrđuje  kao ozbiljna činjenica, točnije kao najzanimljiviji dramatičarski krug u ovoj državi i stalan izvor novih dramskih tekstova koji nude scensku provokaciju.
 Jasen Boko / Nedjeljna Dalmacija, 15. 12. 2000.

CITADELA I BRUNA REIĆ U BORBI ZA BALETNI "OSCAR"

Zahvaljujući MONACO DANSES DANCES FORUM (MDDF) 11. - 17. 12. 2000. plesna umjetnost od ove godine dobiva nove međunarodne godišnje nagrade u šest kategorija: najbolja plesačica, plesač, koreograf, predstava, ansambl i specijalna nagrada. Među hrvatskim nominacijama našla se Bruna Reić u kategoriji plesačica i Citadela Gagika Ismailiana u kategoriji najboljih predstava.

ELVISOVA PRIČA O ZLOČINU I OPROSTU

Otac je psihološki triler koji se vrti oko pitanja gdje je nož. Meni se, međutim, puno važnijom čini priča o čovjeku koji traži svoje pravo da bude čovjek bez obzra na strahotu zločina koji je počinio. Bilo mi je zanimljivo suprotstaviti kršćansku ideju oprosta najgorem mogućem zločinu, pedofiliji i čedomorstvu.

Iz razgovora s Elvisom Bošnjakom - Jasen Boko / Slobodna Dalmacija, 08. 12. 2000.

EUROPSKI PROZOR ZA MARULIĆEVE DANE

Festival hrvatske drame i autorskog kazališta Marulićevi dani, održat će se  jedanaesti put od 21. do 28. travnja 2001. u Splitu. To je jedino što će ostati na Marulićevim danima kao i do sada. Sve drugo doživjet će stanovite promjene. Od manifestacije nastale oko hrvatskog dramskog teksta, Marulićevi dani sve više se otvaraju ka inozemnim kazalištarcima; od domaćih tekstova izbornik Ozren Prohić tražit će one koji upozoravaju na ono "aktualno, trendovsko, neuralgično"; a sami će Marulićevi dani dobiti Vijeće festivala na čelu s Anom Karić.

Nagrade će biti dodjeljivane u deset kategorija, a o njima će odlučivati žiri u sastavu: Ivo Brešan - pisac, Ivica Boban - redateljica, Vili Matula - glumac, Zrinko Ogresta - redatelj i švicarska kazališna kritičarka Sandrine Fabbri.

KRALJEVSTVO ZA NAGRADE

Razmjerno mali broj nominiranih iz splitskog HNK za godišnju nagradu Hrvatskog glumišta donio je razmjerno velik broj nagrada. Nagrađeni su se, naravno, zahvaljivali i slavili, a oni koje su nagrade mimoišle doći će do riječi kasnije, komentirajući odluke žirija u rasponu od sramotnih do skandaloznih. 

Petar Selem (nagrada za najbolju režiju operne predstave):
"I za mene je sve ovo što se dogodilo s Juditom, pa i ova nagrada, dokaz da se modernitet ne rađa na poharanim poljanama besmisla, nego da je najuvjerljiviji tamo gdje postoje duboki korijeni i gdje ti korijeni uvjetuju i naše suvremene tjeskobe i naše muke, ali nam na koncu nuđaju i neka pouzdanja."

Nelli Manuilenko (nagrada za najbolju žensku ulogu u operi i musicalu): "Nagradu nisam očekivala, ali sam joj se ipak nadala u sebi. Judita je ipak projekt na tako visokoj umjetničkoj razini da zaslužuje priznanja. Posebno sam zahvalna svim kolegama i suradnicima, svima koji su me u ovoj zemlji tako lijepo primili kada sam 1992. stigla ovamo iz Ukrajine i pronašla svoj novi dom. Želim s njima podijeliti svoju radost..."

Josip Zovko (nagrada za najbolju ulogu u kategoriji televizijskog ostvarenja): "Pljesak publike, odobravanje i prepoznavanje bili su znak da sam  osmislio dobar i kvalitetan filmski lik. Drago mi je da je stručni žiri bio istog mišljenja, pa je time, na neki način, ostao dosljedan publici, jer najvažnije je što gledatelj misli."

ŽIVOT TEČE DALJE - TEATAR TAKOĐER

Prvo je pred nekoliko dana (kraj studenoga) umro Nando Roje, čovjek koji je zadužio poprilično i splitsko i zagrebačko, a i brojna druga kazališta: kao violinist, kao skladatelj, kao operni redatelj, kao intendant, kao...

Onda nas je smrt Ferdinanda Roje prisjetila da je nekako u slično vrijeme, samo prije punih pet godina umro i glumac Vasja Kovačić, čovjek o kojemu su također izrečene prigodne riječi, i čijih se nezaboravnih kreacija u splitskom teatru također prigodno sjetimo.

A onda je, gotovo na isti dan kad i Vasja, umrla Etta Bortolazzi, također Splićanka i također glumica koja je ostavila dubok trag na hrvatskim, pa i na pozornicama danas susjednih država...

Ni tad smrti nije bilo dosta. Jer umro je i Marin Carić, redatelj koji je svojim predstavama obilježio cijelo jedno razdoblje. I, kako bi krug smrti bio još čudniji, redatelj koji je svoju zadnju predstavu u Splitu režirao 1995. godine. Zvala se "Julije Cezar", napisao ju je Ivo Brešan i u njoj je naravno igrao Vasja Kovačić.

Ali ne spominjemo to kako bismo umnožavali ionako prekobrojne koincidencije, ili kako bismo količinom napisanoga uvjeravali one kojih nema da su kazalištu važniji nego što jesu. Predobro svi oni znaju teatarsko stanje stvari i možda ga je najiistinitije i najnesmiljenije opisao baš Ivo Brešan, baš u Juliju Cezaru i baš povodom načina na koji se u kazalištu suočavamo sa smrću:

"Slušaj, počni odmah s organizacijom komemoracije. Daj da se cijela dvorana obloži u crno. I nabavi sliku, što većeg formata. I cvijeće... cvijeća što više. Sastavi odmah odbor za pokop. Mene stavi za predsjednika. I pošalji odmah, iz ovih stopa, telegrame rodbini. Reci onima u arhivu da pronađu fotografije i plakate. Mogli bismo napraviti i malu prigodnu izložbu. Daj da se tiskaju pozivnice i uputi ih svim teatrima i Ministarstvu. A na teatar neka se objesi crna zastava... Požuri s tim što više možeš! Odmah se daj na posao... Nego, što misliš, tko bi trebao govoriti na komemoraciji?"