ŠTO JE BRAT MAGARAC PREMA MUŠKARCU BEZ BRKOVA !?

Ovogodišnji, dvanaesti Marulićevi dani završili su dodjelom brojnih nagrada:
Publici se najviše svidjela predstava BRAT MAGARAC Renea Medvešeka u izvedbi ZeKaeM-a, pa joj je dodijelila svoju nagradu MILAN BEGOVIĆ. Izgleda da je i sedmeročlani žiri čitatelja SLOBODNE DALMACIJE razmišljao slično kao i publika Festivala, pa je najbolje glumačko ostvarenje također pronašla u predstavi BRAT MAGARAC i to u kreaciji KREŠIMIRA MIKIĆA koji je ponio naslovnu ulogu Svetoga Franje.
Peteročlani žiri na čelu s Ivom Brešanom najboljom je pak proglasio predstavu nastalu prema romanu Ante Tomića ŠTO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA u režiji i dramatizaciji Aide Bukvić te u izvedbi HNK Zagreb. U skladu s time dodijelio joj je MARULA.
Da je kojim slučajem žiri konzultirao Tomislava Čadeža, kritičara Globusa, ili Anatolija Kudrjavceva, poznatijeg u novije vrijeme pod pseudonimom ''lokalni kritičar'', oni bi vjerojatno predložili da se ''MUŠKARCU'' dodijeli i poneka specijalna nagrada. Npr. nagrada ''za sramoćenje hrvatske kulturne javnosti'', ili nagrada ''za apsolutnu odsutnost dramskih pretpostavki''… (Opširnije o ovim i drugim nagradama – 12. Marulićevi dani)

12. MARULIĆEVI DANI: NOVE PREDSTAVE U BORBI ZA NOVE NAGRADE

Festival stariji od desetljeća, iznikao u vrijeme potrage za identitetom i samosvojnošću, prerastao je od vremena početnih traželja u respektabilnu manifestaciju hrvatskog dramskog stvaralaštva. Iz godine u godinu, Festival donosi i sve više naslova koji se igraju izvan domaćih pozornica: od susjedne Bosne i Hercegovine ili Slovenije i Jugoslavije, preko Njemačke ili Mađarske, pa do daleke Venezuele. Sve veći interes publike za Marulićeve dane, svjedoči svakako i činjenica da od ove godine i sedmeročlani žiri čitatelja Slobodne Dalmacije dodjeljuje nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu. A znamo li da ćemo više od tjedan dana gledati uz goste iz Njemačke i Bosne i Hercegovine i većinu najboljih hrvatskih glumaca, jasno je da će konkurencija biti nesmiljena.
Nažalost, predstava Darka Lukića ''La importancia de ser positivo'' u izvođenju Teatara Vivo iz Caracasa u Venezueli, na Festival nije stigla iz financijskih razloga. A izgleda da ni vojni udar koji je u međuvremenu zadesio Venezuelu nije bio bez utjecaja na nedolazak predstave.

PIJANISTIČKI KONCERT MAKSIMA MRVICE: SPLIT IZMEĐU DVA PARIZA

Nakon sjajnog koncerta u dvorani Bugarskog nacionalnog radija u Sofiji krajem ožujka, jednako važni nastupi Maksima Mrvicu očekuju i u travnju i svibnju. Za njim je već i pariški koncert održan 08. travnja na elitnoj pariškoj adresi: u dvorani Academie Diplomatique International. U organizaciji Hrvatskog veleposlanstva i stalnog predstavništva UNESCO-a u Parizu tom je koncertu prisustvovalo više od osam stotina uzvanika -  svi diplomati u Parizu te suradnici hrvatskog veleposlanstva  i UNESCO-a.

Nakon Pariza slijedi  povratak u Hrvatsku i koncerti u kazalištima: 15. travnja  - HNK Split / 17. travnja  - Šibensko narodno kazalište  / 21. travnja  - HNK Ivan pl. Zajc u  Rijeci / 23. travnja  - INK  Pula

U svibnju Maksima očekuju još dva koncerta u Parizu: jedan na otvaranju izložbe u Muzeju za modernu umjetnost, a drugi na festivalu u Ruskom kulturnom centru.

PREMIJERA TOSCE: PREGRŠT POHVALA ZA NELLI MANUILENKO

Premda su i premijerna travanjska kao i naredne izvedbe Tosce dočekane s odobravanjem publike i laskavim recenzijama opernih kritičara, ipak je najviše divljenja i istinskih priznanja za vrsnu interpretaciju naslovne uloge polučila splitsko-ukrajinska primadona Nelli Manuilenko.
Nakon nedavne briljantne Judite s kojom je već osvojila brojne nagrade, kao i punog desetljeća suverene vladavine splitskom i hrvatskom opernom scenom, Nelli je ponovo bila najbolja među izvrsnima. Ulogu koju je pjevala prvi put u karijeri iznijela je s takvom snagom i izražajnošću da su se osvrti na njezin nastup naprosto natjecali u pohvalama: Bosiljka Perić Kempf: NASTAVAK TRADICIJE IMPRESIVNIH IZVEDBI: Raskošan glas Nelli Manuilenko (Novi list, 09. 04. 2002.); Tonči Šitin: TOSCA KAO OKRJEPA: Biljeg cijeloj izvedbi dala je raspoložena Tosca Nelli Manuilenko (Slobodna Dalmacija, 08. 04. 2002.); Zrinka Matić: POTRESNO I DRAMATIČNO: S jako dobrim tumačima svih troje glavnih nositelja drame, izvedba tosce nije ni mogla ispasti loše (Zarez, 11. 04. 2002.)... Uz pohvale publike i kritike, došle su i one najrjeđe i najiskrenije, pohvale kolega s kojima je pjevala: Daniele Massimi (Scarpia): Za mene je ona najbolja Tosca koju sam ikad čuo… slušao sam mnoge svjetski poznate Tosce, no Nelli je definitivno najbolja.
(Nedjeljna Dalmacija, 12. 04. 2002.)