|
Ballets of Fokin’s type, are considered models for an
ideal ballet because they represent a complete combination of dance,
drama, and design. That’s
the reason why his choreographies – “Chopiniana”,
“Petrushka” and “Firebird” have survived on the world dance
scenes until today. “Chopiniana” is one of the most important
romantic ballets, which announced the modern currents of classical
ballet.
“Cadet’s Dance” is a
neoclassical ballet joint with “Chopiniana” by form.
Both of these ballets are one acts, structured around the
composer’s instrumental work and choreographic drama.
Baleti
Fokinova tipa smatraju se modelima idealnog baleta jer su savršen
spoj plesa, drame i dizajna. To je razlog zbog kojeg su njegove
koreografije, Chopiniana, Petruška i Žar-ptica,
prisutne na svjetskim plesnim scenama do danas. Chopiniana je jedan od značajnih romantičnih baleta, koji je
najavio moderne težnje u klasičnom baletu. Ples kadeta je neoklasičan balet koji sa Chopinianom
povezuje forma. Oba su baleta jednočinke čiju strukturu čine
instrumentalna djela skladatelja i koreografska drama.
|
|
Glazba:
Frederic
Chopin
Koreografija:
Iraida Lukašova (prema: Mihail Fokin)
Scenografija:
Mijo Adžić
Kostimografija:
Dijana Kosec Bourek
Oblikovanje svjetla: Miro Mamić
Oblikovanje zvuka: Ivica Bilić
Baletni
majstori:
Tanja Cvitanović, Pileanu Paraschiv
Inspicijent: Elza Tudor Gančević
Plešu:
Muza:
Bruna Reić Šćepanović /
Albina Rahmatuljina
Mladić:
Remus Dimache /
Lev Šapašnjikov /
Igor Glushkov
I mazurka:
Sanja Nevešćanin
II
mazurka:
Nonna Čičinina
/
Elena Nikolaeva
Dva sola:
Korana Bilan /
Rodika Namolosu /
Elena Nikolaeva
Ansambl:
Korana Bilan, Kristina Dujić,
Blanka Galić, Tea Jelić,
Rodika Namolosu, Snježana Radica,
Sanja Kalaš, Zvončica Gracin,
Giorgia Sardone, Maria Rita Losito,
Lorina Dragičević, Jelena Zekić,
Nikol Marčić, Buga Jeričević,
Tatiana Vassilieva, Daria Chelekhova,
Sanja Nevešćanin, Roza
Nastoska,
Srđana Grgurević, Ivona Marinković,
Cvita Čurić
|
Glazba :
Johann Strauss ml.
Koreografija:
Božica Lisak (prema: David Lichine)
Scenografija:
Mijo Adžić
Kostimografija:
Leo Kulaš
Oblikovanje svjetla: Miro Mamić
Oblikovanje zvuka: Ivica Bilić
Inspicijent: Elza Tudor Gančević
Plešu:
Direktorica:
Nikša de Marchi / Nonna Čičinina
General:
Lev Šapašnjikov
I učenica: Rodika Namolosu
/ Korana Bilan / Daria Chelekhova
II učenica: Albina Rahmatuljina
/ Elena Nikolaeva
I kadet: Remus Dimache
/ Romulus Dimache
II kadet: Igor Rogaljski
/ Remus Dimache
Tambur:
Igor Glushkov / Romulus Dimache
Poštar: Daniel Jagar
La sylphide - pas de deux:
Bruna Reić Šćepanović, Igor Rogaljski
Perpetuum mobile - solo:
Sanja Nevešćanin / Tea
Jelić
Remus Dimache
/ Romulus Dimache
Djevojke: Korana Bilan, Sanja Kalaš,
Blanka Galić, Tatiana Vassilieva, Daria
Chelekhova, Nikol Marčić
Učenice - mlađe:
Korana Bilan, Sanja Nevešćanin, Sanja Kalaš, Tea Jelić, Blanka Galić, Nikol
Marčić Tatiana Vassilieva / Starije:
Snježana Radica, Buga Jeričević, Kristina Dujić, Daria Chelekhova, Lorina Dragičević
/ Pappilottes: Jelena Zekić,
Zvončica Gracin, Roza Nastoska, Maria Rita Losito, Giorgia Sardone
Kadeti: Remus Dimache,
Romulus Dimache, Igor Rogaljski, Daniel Jagar, Igor Glushkov, Leonardo
Velettri, Mario Buličić, Ante Kusić,
Davor Čakarić, Darko Brkljačić, Ljubo
Mateljan, Nikša de Marchi
|
|
Balet Chopiniana
prvi je put prikazan u Marjanskom kazalištu u Sankt Petersburgu 1907,
i to kao dobrotvorna predstava u spomen na F. Chopina, s Mihailom
Fokinom kao koreografom. Bio je to jedan od prvih Fokinovih baleta i
upravo njime je započeo impresivnu svjetsku karijeru i već dvije
godine kasnije, Chopiniana je pod vodstvom Djagiljeva i pod
nazivom Les Sylphides prikazana u Parizu, u Théâtre du Châtelet.
Toliko puta, mnogi su se koreografi vraćali iznimno podatnoj
Chopinovoj glazbi i radili vrhunske koreografije, a Chopiniana
je bila upravo jedan od takvih nadahnutih susreta glazbe i plesa. S
jedne strane Fokina je Chopinu vodila sklonost koroegrafskoj drami i
kraćim baletnim formama, a s druge, pretpostavljivo jak utjecaj imalo
je i poznanstvo s Isidorom Duncan koja već 1904. dolazi u Rusiju i
pleše uz glazbu Beethovena, Glucka, Chopina, Čajkovskog... No, u
Fokinovom postavljanju Chopina, bilo je toliko jakih mjesta da je bilo
očito kako je izbor glazbe bio stvar prirodna poput toka rijeke. Sa
središnjim valcerom tada neprikosnovene Ane Pavlove, promišljenom
suradnjom s Leonom Bakstom kao kostimografom, impostacijom koja je
akcentirala polove muškog i ženskog i njihova čeznutljiva mimoilaženja
i traganja, Fokin je već tada (uz kasnije Šeherezadu, Petrušku,
Daphnis et Chloe...) napravio
jedan od svojih najboljih baleta, koji je zahvaljujući stilskoj čistoći
ostao suverenim vladarem svjetskih pozornica.
|
Johann Strauss ml., ta
''najmuzikalnija glava 19. stoljeća", taj tvorac brojnih
popularnih opereta i još popularnijih valcera bio je i ostao
inspiracijom mnogima, pa iznimkom nije ostao ni David Lichine
(Lichtenstein / Alshansky), poznati rusko-američki baletan i
koreograf, koji je u cjelinu nazvanu Ples kadeta okupio brojne
Straussove glazbene motive, većinom valcere.
Dajući im primjereno koreografsko ruho prvi put prikazano 1940. u
Sydneyu, u Australiji, Lichine je zapravo uobličio ležernu, simpatičnu
i vedru temu u kojoj skupina mladih časnika koji se školuju u obližnjoj
Akademiji dolazi na ples u ženski internat, što naravno, rezultira
brojnim, strogim pravilima nepredviđenim dogodovštinama, između
kadeta i učenica, te generala i direktorice internata.
Uz lagane plesne korake valcera Ples kadeta sadržava i niz
baletnih brojeva koji daju raznovrstan pregled standardnih baletnih
tehnika i dobar uvid u baletnu tradiciju. Tu je plesačko natjecanje učenica
koje sadržava specifične ženske okrete na vrhovima prstiju jedne
noge (fouettes); zatim ples bubnjara koreografiran po uzoru na muške
solo dionice (varijacije) velikih klasičnih baleta; potom romantični
ples u dvoje (pas de deux) zamišljen kao predstava u predstavi i
koreografiran po uzoru na poznati romantični balet La Sylphide
- dakle, sve ono što
balet čini magnetski privlačnim svakoj narednoj generaciji.
|
