opera
HNK SPLIT  2002 2003
Jules Massenet
werther
Premiere. 09. 03. 2003.

Jules Massenet
WERTHER
Conductors:
Lorenzo Castriota Skanderbeg / Hari Zlodre
Director: Petar Selem

Jules Massenet
WERTHER
Dirigenti:
Lorenzo Castriota Skanderbeg / Hari Zlodre
Redatelj: Petar Selem

Across the history of music there have always been attempts, and today still are, to “musicalize” Goethe.  Some have been successful, and some have slipped into “metaphysical-romantic boredom”; or, on the other hand, in some sort of “superficially-sweet soap opera”.  In any case,  Goethe is a very difficult partner and only a few (I allow myself the personal choice of Massenet and Mahler) have touched the distance, careful romanticism, balanced psychology and classical highlights, all those touchstones of Goethe’s philosophy and poetics. One sentence by Kant says it all:  “There’s one thing that always fills me with admiration:  the starry sky above me and the moral laws within me.” Can you imagine in what difficulties we could find ourselves if we tried to put music to these words?! Massenet’s “Werther” found a very winding and happy road towards Goethe: very personal and honest, and, which in this case is good, not too “French.” In those times when Europe was taken by:  “Tristan and Isolde”, “The Ring of the Nibelung”, “Parsifal”, Bruckner’s symphonies and Strauss was taking his first steps; “Werther” came as a breath of fresh air, a breath of consistent early Romanticism with the road paved towards a real psychological opera which Verdi had already announced with “Rigoletto”.  “Werther” appeared in 1981. By all means, an Opera that includes “Werther” in its repertory, shows that it’s absolutely conscious of European musical history and future.

U povijesti glazbe uvijek je bilo nastojanja, a i danas ih ima, da se "ozvuči" Goethe. Massenetov pokušaj izabran je zbog prosudbe da je njegov "Werther" pronašao jedan vijugav ali i sretan put prema Goetheu: vrlo osoban i iskren, i, ne previše "francuski".
U doba kad su Europom tutnjali: "Tristan i Izolda", "Prsten Niebelunga", "Parsifal", Brücknerove simfonije i kad je Strauss hvatao prve zalete, "Werther" je došao kao dah svježine, dah sustavnosti ranog romantizma sa ucrtanom putanjom prema pravoj psihološkoj operi koju je još Verdi najavio s "Rigolettom". "Werther" se pojavio 1892. godine, prvo u Beču, a zatim i u Parizu. Osvojio je potom sve pozornice i postao stalnim repertoarnim djelom opernih kuća koje promišljaju tokove europske glazbenu povijesti.

   cast: Jules Massenet WERTHER

  Premijera: 09. 03. 2003.                        

Dirigent:
Lorenzo Castriota Skanderbeg / Hari Zlodre

Redatelj: Petar Selem

Scenograf: Marin Gozze

Kostimograf: Dora Argento

Scenski pokret: Ivica Petrić

Oblikovatelj svjetla: Zoran Mihanović

Prepjev libreta: Nila Kuzmanić Svete

Koncertni majstor: Aleksandr Andrusenko

Korepetitorice: Vera Pavasović, Tetyana Borchagivska

Inspicijent: Elza Tudor Gančević

Šaptač: Mirjana Zelić

Sudionici u scenskom pokretu:
Davor Čakarić, Ljubo Mateljan, Mario Buličić

Uloge

Werther, (tenor):
Antonio de Palma / Sveto Matošić Komnenović

Upravitelj (Le Bailli), (bas):
Ivica Čikeš / Dalibor Hanzalek

Charlotte, njegova kćerka (mezzo):
Martina Tomčić

Sophie, njezina mlađa sestra (sopran):
Adela Golac Rilović / Božena Svalina

Albert, (bariton): Tomislav Bekić

Schmidt, (tenor): Vinko Maroević

Johann, (bariton): Franjo Pavić

Kätchen, (mezzo): Marija Peroš

Bruhlmann, (tenor): MIro Ljubičić

Dječji zbor glazbene škole "Josip Hatze": Sanja Štrk, Antonia Mikas, Dijana Maslov, Ana Banovac, Andrea Zloić, Ana Ezgeta, Andrea Kukuč, Vedrana Aničić, Hana Huljić, Tea Krolo, Jelena Žižić, Dijana Musić, Lina Matutinović / Zborovođa: Ivana Šutić

sadržaj  Jules Massenet WERTHER

Barem su tri od brojnih opera Julesa Masseneta (1842 - 1912) još uvijek svojinom opernih kuća širom svijeta i sve tri su nastale na iznimno vrijednim literarnim predlošcima. Manon (1884), Werther (1892) i Don Quijote (1910). Upravo Werthera mnogi smatraju psihološki najuvjerljivijom od njih.

Werther ljubi Lottu, ali poštuje njezin brak: Lotta voli Werthera, ali iskupljuje obavezu i udaje se za Alberta. I jedno i drugo ponašanje urodit će, naravno, tragičnim ishodom.
U prvom činu između Lotte i Werthera buknut će ljubav i bit će nagoviještene prepreke koje stoje pred tom ljubavlju. U drugome činu Lotta je već udata za Alberta i poštuje svoju bračnu obavezu unatoč bjelodanosti Wertherovih patnji. U trećemu činu sukob zatomljene i neralizirane ljubavi s jedne i dužnosti s druge strane kulminira uvođenjem vatrenog oružja, koje možda neće ugasiti ljubav, ali će zato barem prikratiti patnje. No, samo Wertherove. Jer u četvrtom činu (slici) s Wertherom na rukama ostaje izbezumljena Lotta. Da i ona neće za njim otići u smrt možda nagovještava tek dječji pjev blagdanske pjesme koji dopire iz daljine...

izvedbe  Jules Massenet WERTHER

"BLAŽENI SMIJEŠAK" KOD BELCANTO SKEPTIKA 
Tonći Šitin  PDF  Vjesnik, 11. 03. 2003.

Prvi put Charlottu je u Splitu otpjevala Martina Tomčić, čiji se nastup očekivao s velikim zanimanjem. Uloga »anđela dužnosti« zahtijeva ne smo obilje vokalnih nijansi, već i moć poniranja u složeni duhovni portret razapet obzirima i ljubavnim bolom koji poput vihora odnosi svaku nadu. Zagasitim mezzom Tomčićeva je svojoj heroini podarila snažan dramski naglasak, gorčinu nepravde, ostavljajući još dovoljno prostora za postizanje punoće raznovrsnog kolorita i nijansiranu dinamiku koja će oplemeniti visoke tonove (Ces lettres).

KAD JE MANJE ZAPRAVO VIŠE
Igor Brešan  PDF  Slobodna Dalmacija, 11. 03. 2003.

Vođen svojevrsnim minimalizmom, unutrašnju dinamiku likova, psihološke mijene i stanja režiser Petar Selem iscizelirao je do savršenstva u režijskom postupku, a dirigent Lorenzo Castriota Skanderbeg svojim odnosom, koji računa sa strogoćom ali i humorom motivirao je splitske glazbenike. Splićani će ga pamtiti kao jednoga od profesionalaca koji od orkestra zna izvući i neke zatomljene vrijednosti.(...) Mezzosopranistica Martina Tomčić (Lotta) ne samo da je sjajna pjevačica nego je i dobra glumica koja je znalački vodila priču i jednostavno odskakala.

STILSKA KONFUZIJA, NEPOTREBNI EKSTREMI I NEPRIMJERENI TENOR
Branimir Pofuk  PDF  Jutarnji list, 11. 03. 2003.

Od kada je kulisa, postoje i zakulisne igre, a princip "ja tebi - ti meni" pokreće dobar dio ne samo hrvatske, nego i svjetske glazbene scene. Ipak, većina aktera i autora zbivanja na glazbeno - kazališnim pozornicama nastoji biti diskretna i držati se kriterija svoga posla. Međutim, kada se umjetničke ambicije i karijere isprepletu s administrativnim dužnostima i ovlastima u kulturnim ustanovama, postoji opasnost od srozavanja kriterija za račun osobnog probitka. (...)
Najveća šteta učinjena je svima ostalima koji su pošteno odradili svoj pjevački posao.

ROMANTIK IZ PROŠLOSTI
Maja Stanetti  PDF  Večernji list, 11. 03. 2003.

Kreacija naslovnog lika Antonija de Palme najveća je enigma splitskog "Werthera" (...)
Ipak, splitska premijera imala je svoje neosporne vrijednosti. Sugestivno jednostavnu, minimalističku scenu uhvaćenu u mrežu jednog nepokretnog građanskog svijeta i neumitne sudbine početka rasapa na koju se navlači bjelina mrtvačkog pokrova u zadnjoj slici, opremio je Marin Gozze. U suglasju su bili i strogi i stilski disciplinirani kostimi Dore Argento. Redatelj Petar Selem uspio je pridobiti protagoniste u tumačenju kompleksnosti motivacije likova, naznačiti kontekst okoline strasnoj drami u sceni u krčmi (V. Maroević, F. Pavić) i građanskoj šetnji gdje sređeni par dokono obožava Klopstocaka (M. Peroš, M. Ljubičić), ali i izbjeći doslovnosti prikaza: samoubojički pucanj samo odjekne, krv je samo "rečena".