Prema nepotvrđenim informacijama, u Splitu prekosutra imali bi početi Marulovi dani, neobična manifestacija kojom spltski HNK, sa zastrašujućom pravilnošću, slavi svoje vlastite rezultate. U pomalo bizarno sastavljenom programu bit će izvedena, na svečanom početku, i predstava koja će ujedno imati svoju premijeru u toj istoj prilici. Marulovi dani inače su takmilačkog karaktera, s jako biranim programom. Zasad se još nitko nije odvažio primijetiti ovu malu nezgodaciju, osim dakako mene, koji sam privatno pogođen osvetom selektora Jasena Boke, tojest neuvrštavanjem tako grozne predstave kao što je Bobaničina režija »Nevjeste od vjetra« u HNK, ali zagrebačkom.
Dakle, ovo što ja pišem se ne računa, jer se radi o tipičnom slučaju povrijeđene autorske taštine.
Ipak mi se čini malko neobičnim to što se program ugledne, takmilačke, republičke smotre sastavi tako da u njegovom sastavljanju slavna diskreciona prava imadu: a/ direktor Festivala, b/vođa Torcide, c/Jasen Boko, kako god da se on zove d/ vođa popodnevne smjene »Bobisa«, e/najbolji igrač picigina na Bačvicama, f/ prvi jogger na Marjanu koji naleti. Uz obavezan uvjet da popije lozu, s gospođom Delmestre, u kantini splitskog HNK-a.
Zašto veliki dramaturg i kazališni kritičar Jasen Boko čini to što čini? Ta on je upravo u jednoj anketi proglašen »najboljim hrvatskim kazališnim kritičarem«. Mala je nezgodacija u tome što je svak od gore pobrojanih nositelja »diskrecionog prava« mogao isto tako biti proglašen najboljim nositeljem »diskrecionog prava«, u istoj toj anketi, budući da je broj glasova s jednog jedinog kompjutora - neograničen.
(Stranica s takvim anketama inače je uređivana uzorno, ništa protiv nje!) Moja je malenkost imala tu nesreću, ili naprotiv sreću, da je svojedobno, možda malko neoprezno, odbila platiti huligansku ciglu koju Jasen Boko uporno podmeće kao kazališnu kritiku. Po mom skromnom sudu, a čini se da ja imam stanovito iskustvo u tom pitanju (kakvo takvo, ali ipak), recimo, uređivao sam 16 godina nekakav kazališni časopis, Boko je upravo najlošiji novinar koji u ovom trenutku piše o teatru u Hrvatskoj. No, hajde, to je recimo moje mišljenje.
Ono što bi možda mogli vidjeti i neki drugi jest u sljedećem: Čini mi se zaista neprimjerenim da se važni, republički kazališni festivali selektiraju metodama uličarskih bandi koje naprosto cipelare one čije im se face, iz razloga ovog ili onog, ne dopadaju, a ne dopadaju im se zato što su se drznuli na otpor. Marulovi dani, kao lokalna splitska manifestacija, koju dobrim dijelom financira Ministarstvo, potpuno su nevjerodostojan skup čudaka, kontroliran od nesuvislih čudaka, koji su organizirani kao »junaci Pavlove ulice«, i u svom današnjem »liku i djelu«, oni su potpuno suvišni.