Kliknite na vijest da biste pročitali opširniji tekst


Elvis Bošnjak: HAJDEMO SKAKATI PO TIM OBLACIMA

Praizvedba: 20. travnja 2004.

Režija: NENNI DELMESTRE

Scena: OZREN BAKOTIĆ
Izbor kostima: DANICA DEDIJER
Izbor glazbe i asistenttica režije: LINA VENGOECHEA
Svjetlo: MIROSLAV MAMIĆ
Zvuk: ŽELJKO MRAVAK

Igraju:

Rita: BRUNA BEBIĆ TUDOR
Sem: ELVIS BOŠNJAK

Every man has two erotic biographies. Mostly he speaks of the first one consisting of the list of relationships and lovers meetings. The other biography is, no doubt, more interesting than the first one: the procession of women we wanted to have but they escaped from us, it is a painful history of never realized possibilities. However, there is the third, clandestine and disturbing category of women. Women we couldn't or we didn't know how to have a relationship with. We liked them, they liked us but… This ''but'', just like the whole paragraph from The book of Laughter and Forgetting  by Kundera, has intrigued Elvis Bošnjak so much that he made a whole new play out of it. It is not the play dedicated to "great tragic lovers", it is the play about "beauty and pain that love brings us every day, beauty and pain our soul is made of".

"Zašto toliko krijemo ljubav, zašto smijemo  voljeti samo po pravu potpisa dok nam druge ljubavi vrište gušene u grudima. Kad bismo barem mogli govoriti o njima. Reci mi prijatelju kakva je ta žena koju si volio a nisi smio? Reci mi draga zašto ti je taj muškarac tako isprevrnuo dušu?  Je li danas na cesti pored tebe prošla žena koju si mogao voljeti, osvrni se i proživi život s njom sadržan u jednom pogledu... I ne govorim o velikim, tragičnim ljubavnicima, zbog njih je proliveno dosta suza, govorim o ljepoti i boli koju nam ljubav donosi svaki dan, od njih nam je sazdana cijela duša."
Tako govori i piše Elvis Bošnjak u svojoj najnovijoj drami koja tematizira pitanje granica: onih stvarnih i onih koje sami sebi postavljamo. A takvih je najviše u ljubavi.