VEČER SPLITSKIH SKLADATELJA  

Povodom 1700. godina grada Splita

Povodom 75. obljetnice rođenja Kruna Cipcija

Foyer HNK Split, 21. 03. 2005. u 21.00h

SPLITSKI KOMORNI ORKESTAR

Dirigent
PAVLE DEŠPALJ

 Program 

IVO PARAĆ
Andante amoroso
splitska praizvedba

FRANO PARAĆ
Muzika za gudače

KRUNO CIPCI
Concertino za obou i gudački orkestar
Marciale / Canzonetta / Rondino
Solistica: Sanja Milić - oboa
splitska praizvedba

* * * * * 

JOSIP HATZE
Četiri meditacije
za glas i gudački orkestar instrumentirao Ruben Radica
Solistica: Nelii Manuilenko, mezzosopran
splitska praizvedba

RUBEN RADICA
Izdaleka
Za gudački orkestar
Intrada / Arija / Finale
splitska praizvedba

 SPLITSKI KOMORNI ORKESTAR  Prve violine: Valter Lovričević, Ana Tošić, Ana Kačić, Tatjana Stehlik, Antoinette Besak Druge violine: Gordana Baković, Mesud Glavaš, Silvana Vulas, Domagoj Gjurašin, Tereza Alabanda Viole: Pavel Kandrusevich, Ivan Hut, Meri Skejić Violončela: Sunčana Hut, Bernarda Čavar Kontrabas: Oleg Goursky

Splitski komorni orkestar snovan je 2000. godine u okrilju Splitskog filharmonijskog društva. Na dugoj i bogatoj tradiciji splitskih komornih orkestara utemeljen je ansambl sastavljen mahom od mladih gudača, kao posljedica snažnoga zamaha na gudačkim odjelima Glazbene škole Josipa Hatzea i Umjetničke akademije u Splitu. Pod umjetničkim vodstvom maestra Pavla Dešpalja, SKOK je u relativno krakom razdoblju postao pokretač koncertnog života u Splitu. Uz maestra Dešpalja, ansamlom su do sada ravnali Valter Dešpalj i Ivan Repušić, a kao solisti nastupali Dani Bošnjak, Željko Milić, Sanja Madunić, Valter Lovričević, Paula Poklepović, Renata Pokupić, Martina Tomčić, Adela Golac-Rilović, Mihovil Karuza, Sanja Milić, Aleksandar Andrussenko, te u ciklusu mladih solista Ante Jerkunica, Gordan Tudor, Kajana Pačko, Katja Šešelj i Antoinette Besak.

 PAVLE DEŠPALJ    Rođen je 1934. godine. Plodnu dirigentsku karijeru započeo je kao ravnatelj Simfonijskog orkestra RTV Zagreb i kao gost dirigent Zagrebačke opere. Od 1967. godine u SAD-u je ravnatelj Florida Symphony Orchestra u Orlandu i stalan gost festivala Chicago Grant Park. Četiri godine ravnatelj je Tokyi Geidai filharmonije. Osnivač je Glazbenih večeri u sv. Donatu, a bio je i umjetnički ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara. Stalno surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Hrvatskim komornim orkestrom i Varaždinskim komornim orkestrom. Umjetnik je široke glazbene naobrazbe, vrstan violinist i pijanist, te osebujan skladatelj. Uživa ugled u zemlji i u inozemstvu, osobito kao tumač standardnoga simfonijskog repertoara u okviru kojega s uspjehom promiče i djela hrvatskih skladatelja.

 SANJA MILIĆ    Još za školovanja kod prof. I. Oreba u Glazbenoj školi Josipa Hatzea i u vrijeme studija na Muzičkoj akademiji u klasi prof. Lj. Petruševskog, privukla je pažnju javnosti osvajanjem brojnih nagrada na natjecanjima učenika i studenata glazbe. Od 1983. prva je oboistica Opernog orkestra HNK Split. nastvanica je oboe i komorne glazbe u Glazbenoj školi Josipa Hatzea. S uspjehom njeguje solističko i koncertno muziciranje ostvarujući značajne uspjehe na uglednim glazbenim manifestacijama.

 NELLI MANUILENKO    Prvakinja Opere HNK Split, svoje je glazbeno obrazovanje stekla u Državnom glazbenom koledžu Dzeržinski u rodnoj Ukrajini te potom na Glazbenoj akademiji Sergej Prokofjev u Donecku na odsjeku solo pjevanja i koncertno komornog pjevanja u klasi prof. Borisa Konstantinova. Solističku karijeru započela je u Državnoj filharmoniji u Donecku, a nakon toga postaje stalna članica Državne nacionalne opere u Kišinevu, Moldova. Od veljače 1992. stalna je članica Opere HNK Split. Njezin repertoar obuhvaća vodeće uloge u djelima domaćih i inozemnih klasika te suvremenih autora: Verdija (Attila, Nabucco, Aida, Don Carlos, Moć sudbine, Trubadur, Krabuljni ples i Rigoletto), Puccinija (Turandot / Tosca), Mascagnija (Cavalleria rusticana), Bizeta (Carmen), Rimski Korsakova (Carska nevjesta), Brittena (Silovanje Lukrecije), Belamarića (Priče iz bečke šume}, Hatzea (Adel i Mara), Gotovca (Ero s onoga svijeta), Paraća (Judita), kao i koncertna i oratorijska djela Verdija, Mozarta, Rossini-ja, Handela, Vivaldija, Bobica, Kuljerića, Schuberta, Beethovena. Dobitnica je najuglednijih hrvatskih umjetničkih nagrada i priznanja: MILKA TRNINA, MARIJANA RADEV, JUDITA, NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA.

IVO PARAĆ (1890 - 1954) nepravedno zanemareni skladatelj, dirigent, zborovođa i glazbeni pedagog snažno je obilježio hrvatsko skladateljstvo prve polovice prošloga stoljeća. Osebujni pripadnik zakašnjelih produžetaka glazbene moderne a i kasnoga romantizma, svoja je najveća ostvarenja dao na polju vokalne glazbe. "Adelova pjesma", njegova jedina opera, "Musiche Pascoliane", ciklus pjesama na tekstove talijanskoga simbolista G. Pascolija, zborovi, ali i značajni iako ne brojni prinosi instrumentalnoj glazbi, svjedoče o umjetniku s vizijom. "Andante amoroso", izvorno za gudački kvartet, jednostavne i dominirajuće homofonije i razgovijetne trodijelnosti, zrcali Paraća kao izrazitoga melodičara čije se tkanje gradi iz jednostavnih, gotovo običnih detalja. Prilagođenoga gudačkom orkestru večeras ga slušamo prvi put.

FRANO PARAĆ (1948) autor je opsežnoga opusa solističkih, komornih, zborskih, orkestralnih, koncertantnih i glazbeno-scenskih djela, u kojemu, uz balet "Carmina Krležiana" (1985.) i veliki uspjeh višestruko nagrađivane opere "Judita" (2000.), posebno mjesto od početaka do danas zauzimaju skladbe za glas, te za gudačke instrumente: "Improvisé", za 12 gudača (1972.), Muzika za gudače (1980.), Muzika za gudače i čembalo (1983.), Sonata za violinu i glasovir (1992.), Sonata za violončelo i glasovir (1993.), Koncert za violinu i gudače (1986.).
Muzika za gudače (1980) pisana je za klasični gudački sastav, a i instrumenti su tretirani klasično, tj. uz puno poštovanje njihove optimalne zvučnosti. U dosljednom provođenju ostinata i čvrstom tonskom uporištu zvuči gotovo tonalno. Pokrenutost početnog dijela doima se, štoviše, gotovo baroknom, ali se ubrzo raspada u jedna pitomi klaster. Slijedi suptilan polagani dio, koji zatim u ostinatnom pizzicatu basa, čestim sinkopama i sekundnim pomacima, dobiva izrazitu dramatiku, da bi sve završilo reminiscencijom, velikim kromatskim silazom i završnim klasterskim akordom.

KRUNO CIPCI (1930 - 2002) skladatelj i dirigent, nećak dirigenta Jakova Cipcija. Studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je 1959. započeo profesionalnu karijeru na Radio stanici. Najznačajnija njegova djelatnost vezana je (od 1962) za ljubljansku televiziju na kojoj je bio dirigent i glavni urednik glazbenoga programa. Kao dirigent nastupao je i u Splitu, Zagrebu, Rijeci te u inozemstvu. Skladateljstvo Krune Cipcija dalo je najznačajnije plodove na glazbeno-scenskom polju (dječji igrokaz "Pepeljuga", opera "Dundo Maroje", televizijska opera "Dr Petelin", baleti) te u komornoj glazbi. Društvo slovenskih skladatelja kojemu je pripadao izdalo je "Concertino za obou i gudače" te "Minijature za puhački kvintet". Concertino za obou i gudački orkestar, nastao 1957, večeras doživljava splitsku praizvedbu.

JOSIP HATZE (1879 - 1959) svoju je izrazito lirsku i senzibilnu prirodu ugradio u vokalnost čiste melodijske linije, pa je u solo pjesmi ostvario vrhunac skladateljstva. Čvrsto vezan uz kasnoromantičnu tonalitetnost ostao je vjeran tradiciji. Osluškivao je previranja verističke opere i opajao se ljepotom narodne pjesme iako se ona rijetko prepoznaje u njegovim djelima. "Četiri meditacije" za glas i gudački orkestar (instrumentirao Ruben Radica) otkrivaju drukčijega, manje znanog Hatzea koji je 1901. pokazivao radikalnost koju će kasnije napustiti. Pjesme na stihove R. Katalinića Jeretova ("Na ledini" i "Lađa u magli") Chr. Morgensterna - prepjev A. Šantića ("Večernje zvono") i J. Dučića ("Morska vrba") različitoga su oblika, skladane u duru, uz zamagljenje tonalitetnoga uporišta kromatikom. Prilagodba pjesama gudačkom ansamblu, komornoj vokalnosti daruje mogućnost uranjanja u nove koncertne prostore. Večeras ih u toj, novoj verziji imamo mogućnost prvi put čuti.

RUBEN RADICA  (1931) odrastao je u glazbi zahvaljujući temeljnim znanjima što ih je dobio od djeda, skladatelja Josipa Hatzea. Istaknuti predstavnik avangardnoga glazbenog smjera u Hrvatskoj, rano se opredijelio za glazbena strujanja svoga vremena. Od skladbi u kojima se još naziru funkcionalni odnosi, preko dodekafonije i "totalne organizacije" došao je do strukturalističke koncepcije  kao osnovne u oblikovanju djela. Gradi i stalno usavršava vlastiti stil, daleko od svakoga eklekticizma. Prepoznatljiv smisao za zvučni kolorit nedvojbeno vuče korijene iz mediteranskoga ozračja u kojem je odrastao. U dvadesetdrugoj godini života stvara izrazito "mekanu" skladbu "Izdaleka" za gudački orkestar (neoklasicizam obilježava sedam skladbi nastalih u sedam godina) čijoj splitskoj praizvedbi večeras svjedočimo.