Kliknite na vijest da biste pročitali opširniji tekst |
||||
| ||||
|
Milan Begović Premijera: Scena 55, 8. siječnja 2007.
Kultno ostvarenje hrvatske dramske
književnosti postavljamo o 130. obljetnici rođenja Milana Begovića, toga
svjetskog putnika i pustolova ljudske duše, čija je sudbina obilježila put
hrvatske zbilje u vremenu iza nas. Intimistička drama o postojanosti ljubavi i
prokletstvu ljubomore, s vječnim pitanjima o čudu odnosa muškarca i žene, o onoj
neizrecivoj tajni pripadanja, odvija se u nizu varijacija i dramskih preokreta.
Iako postavljana nebrojeno puta, pred glumce uvijek i iznova stavlja nove
izazove, a publiku podsjeća na moć Begovićeve dramske riječi i njegov jedinstven
senzibilitet. Redatelj i scenograf GORAN GOLOVKO Kostimografkinja SONJA OBRADOVIĆ Jezična savjetnica JAGODA GRANIĆ Uloge: Marko Barić ANTE ČEDO MARTINIĆ Giga, njegova žena BRUNA BEBIĆ-TUDOR RIJEČ REDATELJA
„Ljubomora je kao i ljubav. Za
ljubomoru ne treba onaj treći. Dvoje je dosta.“ – ključne su misli ove
Begovićeve studije ljubavi, određene emotivnim krajnostima i izražene velikim i
naglim amplitudama između bliskosti i odbijanja. Njegovi dramaturški postupci
zgušnjavaju vremensko zbivanje u jednu jedinu noć i jednu jedinu sobu, no
naglašeno teatraliziran diskurs sugerira ono vječno, ponavljajuće i neprestano.
Upravo stoga Marko i Giga nisu samo jedinke ekstremnih karakternih crta, oni
nadrastaju vlastiti okvir realizma i postaju metaforom odnosa Žene i Muškarca od
postanka ljudskoga roda do danas. I u budućnosti. Ovaj odnos Gige i Marka,
ogoljen konvencija građanskoga salona i sveden na izraz naglih emotivnih
amplituda, na ono iskonsko, gotovo atavističko u nama, odrednica je naše
predstave, laboratorijski stvarane kroz zajedničko traganje kazališnog izričaja
krajnje reduciranih, minimalističkih sredstava. A to traganje, jednako kao demon
Markove ljubomore i kao veličina Gigine postojanosti, bilo je prepuno
Begovićevih „mogućnosti“ i „zamki“ i upravo zato veliki izazov i kušnja
stvaraocima predstave, potvrđujući snagu i značaj njegove drame nama, sada i
ovdje, ali i svima, zauvijek.
|