SPLITSKI KOMORNI ORKESTAR
ODAK, KLOBUČAR, BRAHMS
Dirigent: Pavle Dešpalj

Foyer HNK Split, ponedjeljak, 12. svibnja 2008. u 20 sati


 

Krsto Odak
Passacaglia I. - op. 35. za gudače

Anđelko Klobučar
Koncert za dva kontrabasa i gudače
Risoluto - Cantabile - Vivace
Solisti: Mario Ivelja i Oleg Gurski

* * * * *

Johannes Brahms
Sekstet br. 2 u G-duru, op. 36 (Agathe)
Allegro non troppo - Scherzo. Allegro non troppo - Poco adagio - Poco allegro


 

Krsto Odak (Drniš, 1888 – Zagreb, 1965) koleba se u početku između svećenićkog i glazbeničkog poziva, da bi potom glazbu studirao kod Viteszlava Nováka u Pragu i povratkom u Zagreb cijeloga života na Muzičkoj akademiji razvijao intenzivnu pedagošku djelatnost.
Odak je hrvatskoj glazbenoj umjetničkoj tvorbi 20. stoljeća pridružio veliku i važnu ostavštinu koja se s jedne strane temelji na pozitivnom odnosu prema ideologiji nacionalnog smjera, a s druge strane je malobrojniji ali važan dio njegova opusa potpuno oslobođen utjecaja folklornih elemenata. Upravo u tom dijelu opusa valja tražiti i tragove radikalnijeg autorskog izraza koji se kreće širim prostorom njegove stvaralačke imaginacije. U cjelokupnom se stvaralaštvu ističe nekoliko tematskih krugova. Česta je religijska tematika, rado se služi temama iz Hrvatskog zagorja i Međimurja te onima s Jadrana. Svoj glazbeni stil Odak je navijestio već prvim radovima. U njima se lako može primijetiti sklonost polifonom oblikovanju, te naglašavanje folklornih obilježja.Ipak, prihvaćajući pozitivne suvremene kompozicijske tehnike, skladatelj je postepeno obogaćivao svoja izražajna sredstva, osobito harmoniju, što se najviše ocrtavalo u proširenju njezinih temelja starim modalitetima, no, glavno Odakovo izražajno sredstvo bila je i ostala melodija.

Anđelko Klobučar (Zagreb, 1931.), suvremeni je hrvatski skladatelj i orguljaš te vrstan glazbeni pedagog koji se nakon Muzičke akademije u Zagrebu usavršavao u Salzburgu i Parizu kod Andréa Joliveta (Žolivea). Danas je profesor teorijskih predmeta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i redoviti član HAZU. Djeluje i kao vrlo uspješan solist na orguljama u domovini i inozemstvu. Više od dvadeset godina stalni je orguljaš Stolne crkve (katedrale) u Zagrebu. Posebno se ističe kao promicatelj i obnovitelj hrvatske crkvene glazbene baštine, pri čemu slijedi uzorne prethodnike cecilijanskog pokreta, poglavito Franju Dugana, Franju Lučića i Albu Vidakovića. Kao skladatelj i orguljaš najviše je pridonio orguljskoj glazbi. Piše zborske skladbe, komorna glazbena djela i filmsku glazbu.
Skladateijski put Anđelka Klobučara započeo je oslanjanjem na tradiciju, nakon čega se posežući za dodekafonijom razvio u moderan izričaj koji originalno objedinjuje baštinjeno naslijeđe i suvremene kompozicijske postupke. Stoga njegov autorski snažan opus istovremeno sadrži sakralne skladbe izvodački pristupačne puku kao i niz komornih partitura koje iziskuju sofisticirano isčitavanje i tome primjerenu najvišu izvedbeno-interpretacijsku razinu.

Johannes Brahms (1833 – 1897) skladatelj je čija umjetnička djelatnost označava nastavak tradicije njemačkih kla¬sičara. Otuda ona pripada području tzv. apsolutne glazbe i kreće se u svim njezinim glazbenim oblicima. Brahmsov glazbeni govor, ponešto tvrd i opor, počiva na dva elementa koji daju osebujan biljeg svim njegovim radovima: čvrsta unutrašnja logika iz¬građuje u njima formu, a duboka iskrenost prožima njihov sadržaj. Značajno Brahmsovo glazbeno obilježje sastoji se u majstorskom svladavanju tematskog materijala. Otuda i njegova naglašena ljubav za varijacije. One su uz to i slika duhovna svi¬jeta koji svojim romantičnim ugođajem stoji u oštroj opreci s ba¬roknom pompoznošću. Brahmsove harmonije bogate su novim obratima i sklopovima, pri čemu ne izbjegava ni oštre disonance. U svoje crkvene skladbe rado je unosio arhaične crte, ali je izbjegavao čestu kromatiku. Posebnu je raznolikost ispoljavao u ritmici, služeći se sinkopama, zanimljivim ritmičkim pomica¬njem, poliritmikom i osebujnim kombinacijama metra. U orkes¬traciji bio je, međutim, odmjeren te nije tragao za efektima. U komornoj glazbi, najcjenjeniji su njegovi klavirski i gudački kvinteti, a također kvarteti i trija. Seksteti su priča za sebe, obojana najsnažnijom strašću i emocijama. Naime, prvi, u B-duru, nastao 1858. vezan je uz fascinaciju Clarom Schumann, a drugi u G-duru potječe iz vremena (1864) Brahmsove zanesenosti, također pjevačicom, Agathom von Siebold.

Splitski komorni orkestar (SKOK)
I. violine: Valter Lovričević, Ana Tošić, Loris Grubišić, Jure Bučević, Ana Orlandini, Tatjana Stehlik / II. violine: Ivan Novinc, Mesud Glavaš, Domagoj Gjurašin, Tereza Alabanda, Simona Cmrečnjak / Viole: Pavel Kandrusevič, Ivan Hut, Vladimir Kosjanenko, Stipe Marinić / Violončela: Sunčana Hut, Bernarda Čavar, Mihovil Karuza / Kontrabas: Oleg Gurski, Mijo Mišetić / Glazbeni producent - predsjednik Splitskog filharmonijskog društva: Gordan Sladoljev

Splitski komorni orkestar odavno je već ansambl koji se svrstao među najzapaženija komorna glazbena tijela u Hrvatskoj. Pod umjetničkim vodstvom maestra Pavla Dešpalja, a u okrilju Splitskog filharmonijskog društva, ovaj je mladi ansambl u posljednjih nekoliko godina sve sugestivnijim i tehnički dotjeranijim izvedbama stekao punu afirmaciju. Začuđujućom koncentracijom i pedantnošću, splitski glazbenici iz koncerta u koncert pokazuju dobro odnjegovanu kvalitetu složna, jedinstvena muziciranja, koje odaje visok profesionalizam rada i umjetničke zrelosti.
SKOK djeluje od jeseni 2000. godine. Sjajna generacija mladih gudača, koji su 2000. godine već završili ili su bili pred završetkom školovanja u Glazbenoj školi Josipa Hatzea, navela je Splitsko filharmonijsko društvo da pokrene rad novoga komornog orkestra u Splitu. Predsjednik Društva Gordan Sladoljev okupio je te jeseni skupinu glazbenika koji će biti okosnica Splitskog komornog orkestra (SKOK-a) - Valtera Lovričevića, Mihovila Karuzu, Olega Gourskog i Ivanu Dragičević. Iz godine u godinu, ansambl postiže sve značajnije dosege i pažnju skreće vrijednostima koje plijene nacionalnu pozornost. Uz svog šefa, maestra Dešpalja, svakako najzaslužnijeg za uspjehe SKOK-a, značajan doprinos dali su i mladi dirigent Ivan Repušić te gostujući dirigenti Valter Dešpalj, Tonči Bilić, Saša Britvić...
Programski, ansambl je prepo¬znatljiv po njegovanju djela hrvatskih, osobito splitskih skladatelja, te izvedbama djela svjetske lit¬erature 20. stoljeća. Brojni su solisti nastupali uz ansambl, najzvučnije je ime Grigorij Žislin, te vodeći hrvatski umjetnici kao Renata Pokupić, Ivana Bilić, Martina Tomčić, Jan Janković i drugi. SKOK ciljano kao soliste afirmira vodeće splitske umjetnike Željka Milića, Valtera Lovričevića, Sanju Milić, Nelli Manuilenko, Olega Gourskog, Sanju Madunić i druge. K tome, ansambl djeluje na afirmiranju splitskih umjetnika solista koji profesionalni put ostvaruju u drugim sredinama.

Pavle Dešpalj dirigent i skladatelj, rođen je u Blatu na Korčuli 1934, maturirao u Zadru 1952, a diplomirao kompoziciju 1960. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Stjepana Šuleka.
Godine 1961. osniva zadarske Glazbene večeri u sv. Donatu. Od 1962. do 1967. je šef dirigent Simfonijskog orkestra RTZ. Od 1968. je dirigent, a od 1970. do 1981. i glazbeni ravnatelj Floridskog simfonijskog orkestra i Opere u Orlandu na Floridi. Od 1981. do 1986. je šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Od 1981. do 1983. ujedno je i ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Od 1987. do 1995. redoviti je profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1995. do 1998. dirigent je Tokyo Geidai filharmonije i profesor na Tokijskom nacionalnom sveučilištu. Od 1998. do danas šef je dirigent Hrvatskog komornog orkestra, a od 2000. i Splitskog komornog orkestra, te gost dirigent uglednih hrvatskih orkestara kao i Opere i Baleta HNK u Zagrebu.
Pavle Dešpalj je vodio zagrebačke orkestre na brojne turneje po gotovo svim zemljama Europe, te po Americi i Dalekom istoku. Gost je dirigent u prestižnim inozemnim simfonijskim orkestrima u Luksemburgu, Toulouseu, Milanu, Frankfurtu, Bratislavi, Salzburgu, Budimpešti, Bukureštu i Moskvi. Također je ravnao Londonskom kraljevskom filharmonijom, moskovskim Ruskim državnim simfonijskim orkestrom, Novosibirskom filharmonijom, Pittsburškim simfonijskim orkestrom, čikaškim Festivalskim orkestrom, Tokijskom filharmonijom, Tokijskim simfonijskim orkestrom te Operama u Tokiju i Yokohami.
Počasni je šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT, doživotni počasni šef dirigent Hrvatskog komornog orkestra, počasni dirigent Zadarskog i Varaždinskog komornog orkestra, počasni je građanin Daytona Beacha, profesor emeritus Tokijskog nacionalnog Sveučilišta i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Oleg Gurski rođen je 1974. u Ukrajini u gradu Dunajevci .Nakon završene osnovne glazbene škole (harmonika), srednju glazbenu školu, instrument kontrabas, završio je u gradu Hmelnitskiju,
kod profesora Georgija Krotenka. Na međunarodnom natjecanju mladih glazbenika u Kijevu 1992. godine osvojio je treće mjesto. Kijevski Državni Konzervatorij "Čajkovski" upisao je 1992. u klasi profesora Boguslava Sojka i diplomirao 1997. godine.
Od druge godine studija svirao je kao vanjski član u Simfonijskom orkestru Radio i TV Ukrajine, te komornom orkestru "Kamerata“ .1996 godine uspješno je položio audiciju za Simfonijski orkestar HRT-a na mjestu zamjenika vođe dionice kontrabasa. U Split se preselio 1999. godine gdje djeluje u orkestru opere HNK Split kao solo kontrabasist. Također svira u Splitskom komornom orkestru (dirigent Pavle Dešpalj). S istim orkestrom svirao je i solo koncerte. Realizirao je također niz solo snimki na HRT-u. Održava i solističke recitale, a radi i kao nastavnik kontrabasa u glazbenoj školi "Josipa Hatzea“u Splitu.

Mario Ivelja kontrabasist je Zagrebačkih solista 29 godina. Profesionalnu karijeru započeo je još kao student u Zagrebačkoj filharmoniji (1974), da bi 1978. postao solo kontrabasist.
Članom Zagrebačkih solista postaje 1979. kada i diplomira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Josipa Novosela. Kao komorni umjetnik i solist na kontrabasu obišao je cijeli svijet, te nastupao u svjetski prestižnim koncertnim dvoranama (Carnegie Hall, Musikverein, Mozarteum Salzburg, Teatro Real Madrid, Herkules Sall Munchen, Boston Symphony Hall, Chicago Symphony Hall, Kennedy Center Washington, Metropolitan Museum New York, Teatro Coliseo Buenos Aires, Victoria Hall Geneve, Tonhalle Zurich...) i glazbenim festivalima (Salzburg, Dubrovnik, Istanbul, Bergen, Ossiach...). Surađivao je s glazbenicima svjetske reputacije, kao što su: Sir James Galway, Jean Pierre Rampal, Henryk Szeryng, Uto Ughi, Dora Schwarzberg, Leo Nucci, Mario Brunello, Giovanni Sollima, Guy Touvron, Isabelle Moretti, Božo Paradžik, Irena Grafenauer… Nastupao je kao solist i s mnogim hrvatskim ansamblima i orkestrima: Zagrebačka filharmonija, Dubrovački simfonijski orkestar, Hrvatski komorni orkestar, Komorni orkestar Hrvatske vojske, Splitski komorni orkestar… Predstavio je u Europi i SAD-u djela hrvatskih skladatelja pisana za kontrabas (B. Papandopulo i M. Kelemen) te praizveo Koncert za kontrabas i gudače B. Papandopula (integralna verzija), Concertino za dva kontrabasa A. Klobučara i Concertino za dva kontrabasa D. Palanovića. Za Hrvatski radio snimio je djela za kontrabas G. Bottesinija, B. Papandopula. M. Kelemena, A. Klobučara, R. Matza, T. Uhlika, D. Palanovića, A. Piazzolle. Profesor je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, predavač kontrabasa na glazbenim školama u Zagrebu "Blagoje Bersa" i "Zlatko Baloković", te voditelj kontrabasističkog seminara u Grožnjanu od 2000. godine. Osnivač je i umjetnički voditelj prvog hrvatskog kontrabasističkog ansambla L'elephant Quartet.