SPLITSKI KOMORNI ORKESTAR
VEČER S MONIKOM LESKOVAR
Dirigent Ivan Repušić

Foyer HNK Split, 14. 1. 2008. u 19:30 h

Program:

Igor Stravinski Concerto in Re
Vivace – Arioso. Andantino – Rondo. Allegro

Giovanni Sollima Tree Raga Song
solistica: Monika Leskovar
- - - - - - -
Gioacchino Rossini Une larme
solistica: Monika Leskovar

Ottorino Respighi Antique arie e danze
Italiana. Andantino – Aria di corte. Andantino cantabile – Siciliana. Cantabile –
Pasacaglia. Maestoso

Splitski komorni orkestar (SKOK)
I. violine: Valter Lovričević, Ana Tošić, David Vidović, Lovorka Vidović, Ana Orlandini / II. violine: Anis Končić, Mesud Glavaš, Domagoj Gjurašin, Tereza Alabanda / Viole: Pavel Kandrusevich, Ivan Hut, Stipe Marinić / Violončela: Sunčana Hut, Bernarda Čavar, Mihovil Karuza / Kontrabas: Oleg Goursky / Glazbeni producent - predsjednik Splitskog filharmonijskog društva: Gordan Sladoljev

Splitski komorni orkestar odavno je već ansambl koji se svrstao među najzapaženija komorna glazbena tijela u Hrvatskoj. Pod umjetničkim vodstvom maestra Pavla Dešpalja, a u okrilju Splitskog filharmonijskog društva, ovaj je mladi ansambl u posljednjih nekoliko godina sve sugestivnijim i tehnički dotjeranijim izvedbama stekao punu afirmaciju. Začuđujućom koncentracijom i pedantnošću, splitski glazbenici iz koncerta u koncert pokazuju dobro odnjegovanu kvalitetu složna, jedinstvena muziciranja, koje odaje visok profesionalizam rada i umjetničke zrelosti.
SKOK djeluje od jeseni 2000. godine. Sjajna generacija mladih gudača, koji su 2000. godine već završili ili su bili pred završetkom školovanja u Glazbenoj školi Josipa Hatzea, navela je Splitsko filharmonijsko društvo da pokrene rad novoga komornog orkestra u Splitu. Predsjednik Društva Gordan Sladoljev okupio je te jeseni skupinu glazbenika koji će biti okosnica Splitskog komornog orkestra (SKOK-a) - Valtera Lovričevića, Mihovila Karuzu, Olega Gourskog i Ivanu Dragičević. Iz godine u godinu, ansambl postiže sve značajnije dosege i pažnju skreće vrijednostima koje plijene nacionalnu pozornost. Uz svog šefa, maestra Dešpalja, svakako najzaslužnijeg za uspjehe SKOK-a, značajan doprinos dali su i dirigent Ivan Repušić te gostujući dirigenti Valter Dešpalj, Tonči Bilić, Saša Britvić... Programski, ansambl je prepo¬znatljiv po njegovanju djela hrvatskih, osobito splitskih skladatelja, te izvedbama djela svjetske lit¬erature 20. stoljeća. Brojni su solisti nastupali uz ansambl, najzvučnije je ime Grigorij Žislin, te vodeći hrvatski umjetnici kao Renata Pokupić, Ivana Bilić, Martina Tomčić, Jan Janković i drugi. SKOK ciljano kao soliste afirmira vodeće splitske umjetnike Željka Milića, Valtera Lovričevića, Sanju Milić, Nelli Manuilenko, Olega Gourskog, Sanju Madunić i druge. K tome, ansambl djeluje na afirmiranju splitskih umjetnika solista koji profesionalni put ostvaruju u drugim sredinama.

Violončelistica Monika Leskovar (Kreutztal, 1981), najprije polaznica Glazbenoga učilišta Elly Bašić u Zagrebu (razred Dobrile Berković-Magdalenić), zatim učenica Valtera Dešpalja, usavršavala se na majstorskim tečajevima koje su vodili M. Rostropovič, B. Greenhouse, L. Parnas, E. Schoenfeld, M. Flaksman, D. Grigorjan, D. Müller, S. Sondeckiene, J. Chuchro i drugi. Poslijediplomski studij završila je u berlinskoj klasi znamenitog čelista, koncertanta i pedagoga Davida Geringasa, te postala i njegov asistent na "Hanns Eisler" glazbenoj akademiji, a tijekom osmogodišnjeg školovanja u Njemačkoj (Lübeck i Berlin) bila je pobjednicom na nekoliko uglednih svjetskih čelističkih natjecanja.
Gostovala je u mnogim zemljama (Njemačka, Austrija, Italija, Mađarska, Francuska, Belgija, Liechtenstein, Slovenija, Španjolska, Rusija, Litva, Poljska, SAD, Izrael, Japan, Australija, Novi Zeland itd.) te svirala solistički i u suradnji s najpoznatijim svjetskim orkestrima pod ravnanjem dirigenata kao što su K. Ōno, V. Sinajski, A. Buribajev, V. Gergijev, M. Turnowsky, J. Wildner, M. Horvat, P. Dešpalj, V. Šutej i M. Letonja na uglednim festivalima, među ostalima, na Eurovizijskome festivalu najtalentiranijih mladih europskih glazbenika u Budimpešti (1993.), na Casalsovu festivalu u Tokiju, na Svjetskom violončelističkom festivalu u Manchesteru, na festivalima u Kronbergu, Lockenhausu, Schleßwig-Holsteinu i Rheingau u Njemačkoj te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Kao komorna glazbenica surađivala je s umjetnicima kakvi su Gidon Kremer, Jurij Bašmet, Julian Rachlin, Itamar Golan, Sofija Gubajdulina, Nikolaj Znajder, Tabea Zimmermann, Mario Brunello itd. Snimila je tri kompaktne ploče s repertoarom iz 19. i 20. stoljeća, a njezin je rad potaknuo redatelje V. Majerovića, Z. Berkovića i P. Krelju na stvaranje dokumentarnih filmova.
Premda je svoja najdraža priznanja i nagrade primila iz ruku legendarnih guslača Yehudija Menuhina i Mstislava Rostropoviča, Monika s radošću ističe da joj je najveće priznanje napuljski violončelo Vincenzo Postiglione iz 1884. godine, koje su joj priskrbili Grad Zagreb i Orkestar Zagrebačke filharmonije.
Glazbeni izričaj Monike Leskovar odlikuje zbroj uvjerljivih umjetničkih kvaliteta: superiorna tehnička sprema i začudna tonska maštovitost, studiozna utemeljenost njezinih interpretacija i naoko improvizacijsko nadahnuće trenutkom. U njezinu jednostavnome i vrlo logičnome muziciranju na očaravajući se način isprepliću djetinje prostodušan polet i ona tako rijetka analitička strastvenost duha, svojstvena samo zrelim i velikim umjetnicima.

Ivan Repušić osnovno i srednje glazbeno obrazovanje završio je u zadarskoj Glazbenoj školi Blagoje Bersa. Dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, najprije kod Igora Gjadrova, a zatim u razredu Vjekoslava Šuteja, gdje je i diplomirao sa Zagrebačkom filharmonijom u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski (2001). Njegovom dirigentskom napredovanju značajno su pridonijeli i majstorski tečajevi i usavršavanja (1997) kod Ronalda Zollmana; zatim (2000) na Indiana University of Pennsylvania kod Jacka Stampa; na Accademia Musicale Chigiana u Sieni (2001) kod Gianluigija Gelmettija; u Badisches Staatstheater u Karlsruheu 2001/02. kod Kazushija Onoa; u Dubrovniku (2004.) kod Jorme Panula.
Od 1997. do 2001. godine bio je stalni dirigent Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci s kojim je ostvario niz zapaženih uspjeha na raznim koncertima i natjecanjima u zemlji i inozemstvu. Do sada je ravnao Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Hrvatskim komornim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom, Splitskim komornim orkestrom, Zadarskim komornim orkestrom, Festivalskim orkestrom iz Sofije, Cieszynskom filharmonijom, te Sarajevskom filharmonijom.
Nastupao je na svim našim poznatim ljetnim festivalima: Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Zagrebačko ljeto, Večeri u sv. Donatu, Osorske glazbene večeri, Paško ljeto.
Dobitnik je Nagrade Zagrebačke filharmonije i PBZ American Expressa za najboljeg mladog glazbenika u 2001. godini, Dekanove nagrade, Nagrade Hrvatskog glazbenog zavoda (kao najbolji diplomant), Nagrade Slobodne Dalmacije JUDITA za najbolje ostvarenje u glazbenom programu na jubilarnom 50. Splitskom ljetu (G. Verdi: Nabucco), nagrade Ante Marušić za najbolje umjetničko ostvarenje u Operi HNK u Splitu u sezoni 2005./2006.g., nagrade Slobodne Dalmacije Jure Kaštelan za postignuće u umjetnosti 2005. godine, te nagrade Hrvatske Radiotelevizije Orlando 2007.g. za najuspješnije ostvarenje u glazbenom dijelu programa 58. Dubrovačkih ljetnih igara.
U svibnju 2001. godine uspješno je debitirao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu izvedbom Verdijeve opere La Traviata. Od jeseni 2002. djeluje kao dirigent u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, gdje je debitirao operom Ljubavni napitak Gaetana Donizzetija. Dosad je ostvario niz uspješnih opernih i baletnih izvedbi: La boheme (premijera 2007.), Simon Boccanegra (premijera 2006.) Evgenij Onjegin P. I. Čajkovskog (premijera 2005.), Lucia di Lammermoor G. Donizettija (premijera 2004.), La traviata G.Verdija (pretpremijera 2004.), Nabucco G. Verdija (Splitsko ljeto 2004. , 2005.), Aida G. Verdija (Splitsko ljeto 2006.), Pagliacci R. Leoncavalla, Povratak J. Hatzea, Ero s onoga svijeta J. Gotovca, te premijere baleta Ščelkunčik P. I. Čajkovskog (2003. g.) i Don Quihote L. Mincusa (2004.). Godine 2006. uspješno je dirigirao i izvedbama opere Trubadur G. Verdija u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. U jesen 2005. godine ostvario je zapaženo gostovanje u Japanu sa Zagrebačkom filharmonijom, a s istom filharmonijom te pijanistom svjetskog glasa Ivom Pogorelićem, veliki uspjeh doživio je ponovo i 2007. godine na koncertu u Dvorani Vatroslav Lisinski.
Od godine 2005. Repušić je šef-dirigent Zadarskog komornog orkestra, a od sezone 2006/07. ravnatelj je opere HNK Split. Docent je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.