Kliknite na vijest da biste pročitali opširniji tekst

 

 


NAGRADE HNK SPLIT

U povodu Dana Hrvatskog narodnog kazališta Split u ponedjeljak 5. svibnja u Foyeru Kazališta bit će svečano dodijeljene nagrade HNK Split za umjetnička ostvarenja i doprinos HNK Split.
Dan HNK Split obilježava se od 2002. u spomen na 6. svibnja 1893. kada je svečano otvorena nova kazališna zgrada na današnjem Trgu Gaje Bulata. U sklopu Dana HNK Split dodjeljuju se i nagrade nazvane po velikim umjetnicima koji su svojim radom i životom bili vezani za splitski teatar. Nagrade se dodjeljuju bijenalno. Stručno povjerenstvo odlučilo je da su za proteklo dvogodišnje razdoblje nagrade zavrijedili:

Borisu Dvorniku, posthumno će dobiti nagradu Ivo Tijardović za umjetnička ostvarenja i ukupan doprinos Hrvatskom narodnom kazalištu Split

Obrazloženje:
Kako je moguće opisati i kako je moguće dokazati iznimnu snagu glumačkog talenta Borisa Dvornika? U čemu je tajna široke popularnosti tog glumca, njegove omiljenosti, priznatosti i činjenice da s njim publika se rado smije, ali i plače? Što je to što Dvornik širi oko sebe da je toliko «zarazno», jedinstveno, te ujedno tipično i posebno?
Prvo, tako što dolazi do publike, što ruši rampu i gradi most između lica koja igra Boris Dvornik i gledateljstva je – prirodnošću. Boris Dvornik tip je glumaca koji «prave» rolu, koji tehnički izrađuju detalje koje onda komponiraju u cjelinu, koji se preobražavaju. On je glumac koji traga za dušom lika kojeg tumači, za njegovom logikom i srcem, traga za životnošću koja mu je kao osobi poznata i bliska. U susretu svoje privatnosti i privatnosti lica počinje njegov put u gradnji lika. Tamo gdje se te dvije privatnosti ne mogu sresti, Dvornik odbija igrati. Odbija kazalište «pravljenja» jer u tom kazalištu pretanka je granica iluzije i laži. Boris Dvornik je glumac i teatarski stvaralac koji voli, vjeruje i radi u kazalištu – koji gaji iluziju koja se napaja životom i životnim sokovima. U njoj se može maštati široko, izvan kanona i koncepata, a u dosluhu sa instiktom i zadovoljstvom igre. Radi svega toga, ali i iz toga, Dvornik od scene pravi svoj prirodni životni prostor. On se njom kreće, osvaja je, na njoj se ponaša i na njoj govori kao da je zaista njegov životni prostor. Ali – čiji, da li lica koje igra ili njegov osobno? Ta granica je tanka i gotovo nevidljiva kad se gleda Boris Dvornik. To je on, ali i Dujam Špurijam, to je on, ali i Paron Furte, Bartul Mirisnić, otac Salvatti, Bokčilo, Mate Bukarica, Nine, Roko, kapetan Lovre, Martinović, Osip, šjor Pjero. Svakog lika od navedenih možemo se sjetiti pojedinačno i nijednog ne možemo zamijeniti nekim drugim, jer im je Dvornik udahnuo baš ono što njima kao dramskim osobama i ljudima pripada, a što Dvornik kao glumac i čovjek razumije i osjeća. Zato osjećamo da ta lica u interpretaciji Borisa Dvornika dišu, žive, osjećaju, vole i parate preko scene i scenskog vremena, pa nije rijetko da se Dvorniku publika privatno obraća imenima njegovih lica.
No, osim umijeća stvaranja prirodnosti Boris Dvornik je glumac velike osobnosti. U svim svojim predstavama, filmovima i televizijskim serijama, u svim svojim licima on je uvijek – on. To je zato jer Dvornik je karizmatična osoba. Ta karizma sjaji, zanosi i vodi kad je na sceni, ali i kad je pored vas. Kombinacija topline i autoritativnosti, humora i nježnosti, jakosti i blagosti zrcali se u njegovim licima, jer je to sam Boris. Zato, kad se govori o stvaralaštvu Borisa Dvornika govori se ujedno i o njemu osobno, njegovom humanizmu, osjećaju za društvenu i pojedinačnu pravednost, sluhu za problem čovjeka i kolektiva.
I napokon, može se reći da Dvornikov talent simbolizira sagledavanje tajni života smijehom. Publika voli i uživa gledati Dvornika, jer zna da će se smijati i kad joj nije do smijeha, kao i onda kada nije do smijeha ni njemu kao liku u predstavi. Dvornik je istančani poznavatelj upotrebe komičnog na sceni i zato izvanredan improvizator. On smiješno ne pravi, nego navodi sve da do smijeha dođe. Naime, Dvornik nikad na sceni, tj. njegova lica, nisu smiješna. Njima se događa humor i ona to shvaćaju i upotrebljavaju kao komentar života i sebe u tom životu. Zbog takvog osjećanja smiješnog, Boris Dvornik nije ograničen u dijapazonu komičnog i u njegovom razvoju. Njegova lica lako upijaju u sebe i tugu, i zapitanost, i dramu, i prerastaju u više od zabavnog komentara ili ukrasa. Postaju velika kao život i kao teatar, postaju umjetnost glume Borisa Dvornika.

 

Valentina Fijačko za umjetnička ostvarenja u operi u protekle dvije sezone dobit će nagradu Ante Marušić

Obrazloženje:
Od početka svojega angažmana u splitskom HNK, sopranistica Valentina Fijačko ostvaruje zapažene glazbeno-scenske kreacije plijeneći pozornost slušateljstva svojim gipkim i izražajnim glasom, profinjenom muzikalnošću te bogatstvom detalja gestike koja njezinim likovima podaruje dostatnu toplinu i uvjerljivost. Umjetnica nježnog temperamenta i golemog pjevačkog i glumačkog potencijala, u svojim je složenim i opsežnim ulogama u protekloj i tekućoj kazališnoj sezoni pronašla sklad i mjeru, potvrđujući zavidnu razinu svojega vokalnog umijeća i interpretativne zrelosti. S istančanim osjećajem za baršunastu gipkost Puccinijeve melodije, predstavila se kao Mimi u operi La Boheme, a nesumnjivo kreativne uloge ostvarila je i kao Adina u Donizettijevu Ljubavnom napitku, kao Đula u Gotovčevom Eri i Jelena u Zajčevu Zrinjskom. Izričajno zanosno, dinamički iznijansirano muziciranje Valentine Fijačko doživjeli smo u i najnovijoj premijernoj postavi Gounodova Fausta u ulozi Margarete čijem je liku njezin svijetli, čvrsti sopran dao dramatične obrise. Obogativši svojom pojavnošću splitsku opernu produkciju u cjelini, Valentina Fijačko promišljeno i ekspresivno izgrađuje svoj glazbeno-scenski svijet ostavljajući trag u svima koji ne odolijevaju čaroliji kazališnog čina. Zaželjeti je da i ubuduće uspješno svladava stepenice uspona na putu k najvišim umjetničkim dosezima darujući nam nove užitke u punini svojih proživljenih, maštovitih interpretacija.

• Za umjetnička ostvarenja u drami nagradu Marko Fotez dobit će Dijana Vidušin

Obrazloženje:
Tijekom protekle dvije kazališne sezone Dijana Vidušin svakom je novom ulogom iznenadila svježinom kreacija i prirodnom lakoćom ostvarenja razlika između ženskih likova i karaktera u povjerenim joj glumačkim zadacima. Njezina osobna samozatajnost i glumačka suptilnost možda su i razlogom prešućivanja činjenice da je u ovom razdoblju bila najzaposlenija glumica našega dramskog ansambla.
No, više od broja odigranih premijera i repriznih izvedaba govore njezine uloge: upečatljivo dramska Sonja u „Ujaku Vanji“, prigušene, krhke i ranjive emocionalnosti s jedne strane, a s druge Gruba u Držićevu „Skupu“, kao samosvjesna renesansna mlada žena oslobođene senzualnosti u izrazito komičkom prosedeu. Prva od ovih uloga, ostvarena početkom prošle, a druga koncem ove kazališne sezone, dokaz su Dijaninog glumačkog sazrijevanja u vremenskom i kreativnom rasponu unutar kojeg je neospornim talentom i marljivošću sebi, kolegama i publici nenametljivo otkrivala i nudila bogatstvo i ljepotu svojeg unutarnjeg svijeta u potpunom skladu zadane literarne forme s punokrvnim glumačkim izričajem.
Unutar ovoga stvaralačkog raspona pamtimo njezinu Jelu u drami Nine Mitrović „Kad se mi mrtvi pokoljemo“, kao mladu ženu s dubokim traumama izazvanima osobnim gubitkom u ratnom razaranju, zatim beskrupuloznu Terezu u „Modernim vremenima“ Alessandra Trigone koja makijavelizmu suvremenog poslovnog svijeta dodaje i seksualnost kao moćno oružje u uspinjanju na društvenoj ljestvici, a posebice služavku Mary u Ionescovoj „Ćelavoj pjevačici“. Njezina Mary je istodobno mitski lijepa i mitski zastrašujuća, izdignuta do metafore potrage za iskrenošću i strasti u svijetu lišenom svakoga smisla.
Bilo bi nepravedno izostaviti i Dijanine uloge Aricije u Racineovoj „Fedri“ i Marte di Spelta u „Velikoj magiji“ Eduarda de Filippa. Svaka od ovih dviju mladih žena u njezinu tumačenju zrače tananom ustreptalošću duša sputanih u okvire društvenih strogosti, no opet svaka svojim načinom i zrelošću koja svjedoči punu glumačku osviještenost.
Govoreći o glumi Dijane Vidušin, očito govorimo o nadarenoj i vrijednoj glumici čije pravo vrijeme tek dolazi, no i o jednoj od najboljih hrvatskih glumica svoje generacije čija osebujnost umjetničkog karaktera i ljepota ostvarenih uloga na pozornici HNK Split zavrjeđuju našu pohvalu i nagradu.

• Nagradu Ana Roje za umjetnička ostvarenja u Baletu dobit će Ajdar Valejev.

Obrazloženje:
Povjerenstvo za dodjelu nagrada jednoglasno je odlučilo da Nagradu "Ana Roje" dodijeli novom baletnom prvaku Baleta HNK Split, gospodinu Aydaru Valeevu, za njegova plesna ostvarenja u protekle dvije sezone.
Od svog prvog nastupa na splitskoj sceni, 17. veljače 2006. Ajdar Valejev, kao Dvorska luda u «Labuđem jezeru» osvaja publiku i kompletnu kritiku. On je bio nestašan, elastičan i tehnički siguran. Unosio je živost, temperament i tempo u konvenciju dvorskog ophođenja, kako uostalom i dolikuje Ludi. U predstavi je imao najteže koreografske zadatke i predstavio se kao solist na kojemu splitski balet može graditi svoj repertoar.
Slijedi naslovna uloga u baletu «Cipollino», gdje u tehnički točnoj izvedbi, donosi i glumački, simpatični lik Kapulice.
Na 53. Splitskom ljetu pleše Mercuzija u «Romeu i Juliji». Bio je blistav u plesu i izvrsnoj interpretaciji Romeovog prijatelja, kako u veselju i nestašlucima, tako i u sceni umiranja.
Njegova zadnja premijera «Pulcinella» Igora Stravinskog, pokazuje neiscrpne mogućnosti njegovog talenta, isto kao i solistička dionica u baletu «Shpiel es», gdje čistoćom svoga plesa oduševljava publiku.

• Nagrada Rudolf Bunk pripada Dinki Jeričević za scenografska umjetnička ostvarenja.

Obrazloženje:
U protekle dvije sezone, kao i do tada, iz predstave u predstavu, Dinka Jeričević prepoznatljivim rukopisom ostvaruje neponovljivu scensku čaroliju. U sjajnoj produkcijskoj ukupnosti Gounodove opere „Faust“, scenografija Dinke Jeričević podcrtala je dramu ljudske slabosti u dodiru s vječnim i božanskim. Njezina metalna rešetkasta kuglasta instalacija postavljena u središtu pozornice izvrsno je komunicirala s turobnom pričom, video ulomcima i svjetlosnim efektima, ostavljajući prostora pjevačima i scenskoj igri. Jednostavno, minimalističko, simbolički slojevito rješenje može ponuditi samo odličan poznavatelj kazališne umjetnosti kao što je Dinka Jeričević. I Dinkina vjetrom potpomognuta scenografija za balet „Romeo i Julija“ na mitskom Peristilu znalački je promišljena intervencija u bezvremeni prostor tek s naznakama mjesta događanja. Rad na kazališnom projektu vježba je tolerancije i zajedničkog rada. Scenografija Dinke Jeričević svjedoči uvažavanje autorskog tima i svih segmenata kazališne igre. Njezin rad je prepoznatljiv, a nenametljiv, što krasi tek malobrojne, dragocjene autore u vremenu jeftinih senzacija. Faustovskoj dilemi mogu odoljeti tek najbolji, meštri od zanata, iskustva i ljubavi prema poslu koji potpisuju imenom. Među njima je Dinka Jeričević.

• Iznimno ove godine posebna nagrada će se posthumno, za doprinos Kazalištu i kazališnoj umjetnosti, dodijeliti Anatoliju Kudrjavcevu.

Obrazloženje:
Dr. Anatolij Kudrjavcev trajno je prisutan u kulturnom životu Splita i Hrvatske. Njegove kazališne kritike spadaju u red najvećih prosudbenih i analitičkih pristupa kazališnom činu. Pišući o predstavama našega kazališta, postao je neodvojivim dijelom stvaralačkog procesa splitskih i gostujućih umjetnika, savjest i alter ego svih njihovih umjetničkih napora te zaštitni znak angažiranog i nepristranog pisanja o kulturi. Kudrjavcev je i kroničar grada koji u svojim kronikama iskazuje beskrajnu toplinu i ljubav prema svom gradu. Temeljito ulazi pod njegovu kožu u tijesne kale, konobe i šufite, na rivu, pjacu, kupališta. Pišući o Splitu sačuvao je dragocjeni dio vremena i prostora koje je nepovratno prošlo ili zanemareno, i ostalo je zabilježeno jedino u njegovim djelima.
I kao kritičar i kao književnik i kroničar, dobitnik je brojnih značajnih priznanja za svoje radove.

 

Stručno povjerenstvo ove je godine radilo u sastavu: prof. Joško Prijić (predsjednik Povjerenstva), Zvonimir Mihanović, Ivana Tomić Ferić, Branka Brekalo i Goran Golovko.

Svečanost dodjele održat će se 5. svibnja u Foyeru Hrvatskog narodnog kazališta Split s početkom u 10 sati.