J. Hatze, I. Tijardović, G. Rossini, E. Grieg, J. Gotovac
SIMFONIJSKI KONCERT OPERE HNK SPLIT

HNK Split, ponedjeljak, 4. svibnja 2009. u 20:00

Dirigent: Hari Zlodre
Solisti: Božena Svalina - sopran
Žana Marendić Bučević - mezzosopran
Željko Milić - klarinet

Program
JOSIP HATZE - Adel i Mara
Intermezzo iz IV čina

IVO TIJARDOVIĆ - Mala Floramye
Arija Suzette "Daleko me biser mora"
Božena Svalina - sopran

GIOACCHINO ROSSINI - Introdukcija, tema i varijacije za klarinet i orkestar
Željko Milić - klarinet

JAKOV GOTOVAC - Mila Gojsalića
Arija Mile "O zemljo moja" - Žana Marendić Bučević - mezzosopran

EDVARD GRIEG - Peer Gynt suita 1. op. 46
Jutarnje raspoloženje (Morgenstemning) / Åsesina smrt (Åses død) / Anitrin ples (Anitras Dans) / U pećini gorskog kralja (I Dovregubbens hall)

 Peer Gynt suita 2. op. 55
Otimanje nevjeste. Ingridina tužaljka (Bruderovet. Ingrids klage.) / Arapski ples (Arabisk Dans) / Povratak Peer Gynta / Olujna večer na moru.((Peer Gynts hjemfart / Stormful aften på havet) / Solveigina pjesma. (Solveigs Sang)

Tri hrvatska autora na programu večerašnjeg koncerta predstavljena su djelima što se svojom vrijednošću izdvajaju u cjelokupnom korpusu hrvatskog opernog i operetnog stvaralaštva 20. stoljeća. Opera Adel i Mara Josipa Hatzea (1879-1959) napisana je 1932. godine na libreto Branka Radice načinjen prema spjevu Bijedna Mara splitskog pjesnika Luke Botića. S glazbenog aspekta, to je djelo blisko lokalnom dalmatinskom glazbenom koloritu koji je - kao što dramska radnja i traži - u kontrastu s orijentalnim elementima. I u ovom scenskom djelu ostao je Hatze vjeran svom estetskom principu - izražavanju dramskih pokreta pomoću melodije i širokih pijevnih linija.

Nakon Morane, Era s onoga svijeta i Kamenika, Jakov Gotovac (1895-1982) je 1948. pristupio radu na povijesnoj glazbenoj drami Mila Gojsalića. Partituru te opere (op. 28) dovršio je 1951, a djelo je praizvedbu doživjelo u svibnju 1952. pod skladateljevim vodstvom na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U ovoj operi Gotovac je krenuo drukčijim putem, posegnuvši za povijesnom tematikom koja je nametala i novi glazbeni govor. Inspiriran narodnom epikom napustio je svijet raspjevane kantilene i težište postavio na tekst, pa se recitativi rijetko proširuju u veće melodijske cjeline. Pojednostavnio je i ostala izražajna sredstva, melodiku i ritmiku, a naročito harmonijsku podlogu, dok je ulogu orkestra sveo na pratnju.

Gotovčev suvremenik, Ivo Tijardović (1895-1976) svoja je djela gradio na melodici prožetom elementima mediteranskog, posebno splitskog folklora. Njegova široko popularna opereta Mala Floramye iz 1925. vrlo autentično podvlači lokalni kolorit dajući čvrste glazbene obrise sredini koju prikazuje. U njoj odjekuje ludi karnevalski smijeh i osjećajna ljubavna pjesma, a plesni ritmovi izmjenjuju se s narodnim glazbenim motivima.

Nakon što je u Italiji postao slavan svojim komičnim operama Talijanka u Alžiru, Turčin u Italiji, Seviljski brijač i Pepeljuga, poslije venecijanske praizvedbe svoje posljednje talijanske opere serie Semiramide Gioacchino Rossini (1792-1868) je 1824. došao u Pariz postavši prvi kraljevski skladatelj i glavni nadglednik pjevanja u Francuskoj. Napoleon glazbe, kako ga je nazivao njegov veliki obožavatelj Stendhal, osvojio je parišku publiku i četrdeset godina, s manjim prekidima, ostao u francuskom glavnom gradu. Premda prvenstveno operni skladatelj, ostavio je Rossini i niz drugih djela različita karaktera među kojima se ističe njegova briljantna Introdukcija, tema i varijacije za klarinet i orkestar iz 1810. godine.

Stilski odgojen u krugu lajpciške škole, Edvard Grieg (1843-1907) na elementima je norveškog folklora, na bogatstvu njegove melodike, ritmike i kolorita izgradio vlastiti, nacionalno-romantički izraz. Kao pravi lirik sanjarske naravi u romantici je u potpunosti mogao iživjeti svoj umjetnički temperament, intimnost i bogatstvo emocija. Pokazujući profinjeni osjećaj za disonancu, Grieg je koristio vrlo smjele harmonijske sklopove, pa ga mnogi s pravom ubrajaju u preteče stvaralaca suvremenih harmonijskih tekovina. Među njegovim djelima s područja orkestralne glazbe najvrednijim ostvarenjem smatra se glazba za Ibsenov  Peer Gynt (1876) iz koje je Grieg sastavio dvije orkestralne suite. Prva suita sadrži sljedeće stavke: 1. Jutarnje raspoloženje – pastoralna tema, tipično skandinavska, razvija se na čisto vagnerovski način zahvaljujući instrumentaciji koja postaje sve bogatija i punija (flauta i oboa, zatim gudači, pa rog); 2. Åsesina smrt - poput predigre za Lohengrina, stavak sadrži jedan prilično dug crescendo, na koji se nadovezuje kraći descrescendo; 3. Anitrin ples -  premda ljupko uzbudljiva, ova glazba donosi mješavinu karakterno različitih elemenata, od teme po ugođaju izrazito nordijske, preko poljske mazurke i bečkog valcera, do fragmenata prožetih romantičkim, tipično njemačkim kromatizmom; 4. U pećini gorskog kralja gradacijski je stavak s tipično vagnerovskim crescendom u glasnoći i  tempu. Druga suita sastavljena je također od četiri dijela: 1. Ingridina tužaljka; 2. Arapski ples; 3. Povratak Peer Gynta; 4. Solveigina pjesma.

Tekst priredila: Ivana Tomić Ferić

Božena Svalina je nakon diplome na Ljubljanskoj glazbenoj akademiji cjelokupnu opernu karijeru gradila u HNK Split u kojemu je do sada ostvarila cijelu galeriju sopranskih uloga, uz  vrlo dobre ocjene kako kritike tako i publike. Pamtimo je tako kao Mimi iz Puccinijeve La Boheme, kao Liu u Puccinijevoj Turandot, kao Micaelu u Bizetovoj Carmen, ili kao Margaretu u Gounodovom Faustu…

Osobito zapažene kreacije ostvarivala je uvijek u domaćem opernom i operetnom repertoaru. Ona interpretira Jelenu u Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskome, Danicu u Gotovčevu Stancu, Đulu u Gotovčevu Eru s onoga svijeta, Jelu u Hatzeovu Povratku… Posebno mjesto u lepezi uloga Božene Svaline pripada Tijardovićevim djelima i njezinim kreacijama Marice u Spli'skom akvarelu i Male Floramye u istoimenoj Tijardovićevoj opereti.

Pored opernih uloga nastupala je u brojnim koncertima i okušala se u raznim glazbenim vrstama i stilskim razdobljima. Gostovala je na mnogim domaćim i inozemnim opernim pozornicama. Za svoj je rad primila više priznanja.

Žana Marendić-Bučević diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesorice Zdenke Žabčić Hesky. Trenutno pohađa poslijediplomski studij pjevanja na istoj Akademiji, u klasi prof. Nelli Manuilenko. Nastupala je u svim većim hrvatskim gradovima te u inozemstvu (Španjolska, Italija, Austrija, Bosna i Hercegovina). Na splitskom ljetu 1996. pjevala je jednu od glavnih solističkih uloga u baroknoj operi Dioklecijan (H. Purcell). Sljedeće godine debitirala je na sceni HNK Split u naslovnoj ulozi zaručnice u opernom mjuziklu Krvava svadba (M. Krstičević). S komornim orkestrom HNK Split izvela je Pergolesijevu Stabat Mater, a nasupala je i uz komorni orkestar Sarajevske filharmonije. U operi Luisa Miller (G. Verdi) nastupa u ulozi Federice te kao Fenena u Verdijevu Nabuccu na Splitskom ljetu, a u operi Evgenij Onjegin (P. I. Čajkovski) angažirana je u ulozi Olge. Uz Dubrovački simfonijski orkestar i mo Harija Zlodru izvela je ciklus pjesama G. Mahlera "Kindertotenlieder". Žana Marendić nastupala je u više od šezdeset recitala pjevajući lied te operne i oratorijske arije. Usavršavala se na ljetnim majstorskim tečajevima u Španjolskoj kod Marimi del Pozo, te u Beču kod proslavljene primadone Julije Hamari. Također je pohađala međunarodni tečaj barokne glazbe čija je umjetnička voditeljica Catharine Machintos. Godine 2004. postala je članom krovne strukovne udruge Hrvatskih glazbenih umjetnika, a od 2006. asistent je na odjelu solo pjevanja na Umjetničkoj akademiji sveučilišta u Splitu.

Željko Milić temelje glazbenog obrazovanja stekao je u glazbenoj školi Josipa Hatzea u rodnom Splitu, u razredu prof. V. Svilovića, a diplomirao u razredu prof. M. Stefanovića 1982. godine. Još kao učenik srednje škole sudjelovao je na državnim natjecanjima, pa je tako 1976. godine kao član kvarteta klarineta osvojio prvu i specijalnu nagradu žirija, a 1977. godine je ponio prvu nagradu i bio proglašen najboljim sudionikom natjecanja u grupi puhačkih glazbala. S velikim uspjehom nastupao je i kao student. Godine 1981. Na natjecanju glazbenih akademija ponovo osvaja prvu nagradu, na natjecanju klarinetista 1986. drugu nagradu, a na Međunarodnom natjecanju Muzičke omladine u Beogradu specijalnu nagradu za izvedbu djela 20. stoljeća. Od 1984. godine djeluje kao solist orkestra Opere HNK Split. Nastupao je kao solist uz Simfonijski orkestar HRT, Simfonijski orkestar HNK Split, Hrvatski komorni orkestar, Splitski komorni orkestar te uz Orkestar HRM, a oduševljava publiku nadahnutim interpretacijama najzahtjevnijih djela za klarinet. Izdao je prvi samostalni CD s djelima hrvatskih skladatelja u izdanju CANTUSA. Željko Milić djeluje i kao glazbeni pedagog u zvanju docenta na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

Hari Zlodre dirigent, rođen je 1967. godine u Splitu, gdje je završio srednju glazbenu školu na odsjeku za glasovir, a prve poduke iz dirigiranja uzima kod prof. Lea Anića. Studij dirigiranja završio je 1993. godine u klasi prof. Igora Gjadrova na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Za rad i uspjehe tijekom studija iste je godine dobio Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. U HNK Split djeluje od 1992. u početku kao zborovođa i asistent dirigenta, da bi u sezoni 1993/94. i premijerno ravnao izvedbama Teute, Rigoletta, Đavola u selu, te operom Traviata u produkciji HNK Split diplomirao dirigiranje. U narednim sezonama Zlodre dirigira brojnim koncertima i opernim naslovima, a uz dirigentske obveze vodi Zbor HNK Split te predaje "studij opernih uloga" na splitskom područnom odjeljenju Muzičke akademije iz Zagreba. Od 2000.-2006. Hari Zlodre Ravnatelj je Opere HNK Split, a od 2003. do 2006. godine i Ravantelj glazbenog programa Splitskog ljeta. To i kasnije razdoblje karakterizirano je ujedno i novim dirigentskim uspjesima među koje svakako treba uvrstiti ravnanje musicalima My Fair Lady, Joseph and the Amazing Tehnicolor Dreamcoat, operetama Mala Floramye, Splitski akvarel, tako i klasičnim opernim naslovima poput Norme, Aide, Tosce, Luise Miller, Werthera, Travitate kao i brojnim komornim i simfonijskim koncertnim naslovima. Godine 2006. ravnao je premijerom Labuđeg jezera Čajkovskog, a slijedeće godine i Hačaturijanova baleta Cipollino, tako da se Pulcinellom nastavlja Zlodrina briga da ni baletni naslovi u njegovoj dirigentskoj karijeri ne budu zapostavljeni. Uz to, Zlodre je uspješan i u pedagoškom području brinući kao docent na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu i o mladim glazbenim naraštajima.