ILIJA ZOVKO glumom se počeo baviti u rodnom Imotskom kao član amaterske grupe. U HNK Split nastupa od 1979. godine. Prva predstava u kojoj je igrao bila je "Svečana večera u pogrebnom poduzeću". Stalni član Drame HNK Split je od 1992. godine. U svojoj glumačkoj karijeri ostvario je četrdesetak uloga uglavnom malih ljudi na margini života tako da je "Oprosti Stipe" sinteza svih tih lica. Za uloge koje je tumačio dobio je mnoge značajne nagrade kao Marula, Nagradu Hrvatskog glumišta, Nagradu "Ivo Serdar".

Nastupao je i u deset predstava izvan matične kuće, od "Plavog Božića" s Borisom Dvornikom do "Bižmo ća". Stalni je suradnik na Radio-Splitu gdje piše humoristične komentare na dnevne događaje za emisiju "Kad se smijah tad i bijah".

"Oprosti Stipe" prvi je tekst koji je Ilija Zovko napisao za kazalište.

IZNIMAN GLUMAČKI AFINITET
I, dakako, ono presudno scensko događa se upravo zaslugom iznimnoga glumačkog afiniteta Ilije Zovka. On, naime, izvodi svoj vlastiti tekst onako kako dotičnomu najbolje odgovara, odnosno posve se identificira s onim što je sam napisao. To je gluma koja istodobno istražuje i dokazuje, oviseći isključivo o sebi samoj, rođenoj u okolnostima koje se ne razlikuju od onih iz kojih je nastao i sam dramski tekst. Drugim riječima, to ne bi nitko mogao izvesti bolje od Ilije Zovka, jer ovdje se naprosto zbiva slučaj u kojemu riječ i pokret potvrđuju svoju najdublju srodnost s djelom. Naročito su impresivne bezbrojne promjene stanja što se očituju u različitim vanjskim znacima i ritmičkim varijacijama.
Povremeno se javljaju i emocionalni pritisci koji prijete opasnošću nekakve već zastarjele patetičnosti. Ali čak i to uklapa se u koncept dotičnoga svijeta koji proviruje iz svojih odškrinutih prozorčića, sve nedostupnijih javnosti i oduvijek promaklih pogledu subjektivnih promatrača. Takav intenzitet glume koja glasom, pokretom i mimikom prodire u sve pore zadanoga, odnosno pažljivo i nadahnuto odabranoga, doslovce je preteško ili čak nemoguće zateći u scenskim okolnostima kojima je izložen današnji teatar u svojem ekshibicionizmu.
Anatolij Kudrjavcev, Slobodna Dalmacija, 03. 03. 2002.
U povodu praizvedbe predstave OPROSTI STIPE

BOGATA GLUMAČKA PRAKSA
Ilija Zovko glumac je monodrame, njegova igra u velikom glumačkom ansamblu najčešće je reducirana na epizodu, na efemerno, a golemo monodramsko iskustvo (Zovko pripada u domaće glumce s najviše odigranih monodrama) naučilo ga je vještini držanja publike u napetosti i onom savršenom osjećaju kako publika diše i kad treba stati, a kad požuriti u igri. Njegova gluma, koja nikad nije prošla kroz akademsko obrazovanje, nego se stvarala u bogatoj glumačkoj praksi i u kontaktu s publikom, i koja ne pleše po poznatim, sigurnim predlošcima, zadržava nešto od rudimentarne zaigranosti u kojoj i eventualni prekršaji imaju šarma.
Jasen Boko, Vijenac, 21. 03. 2002.
U povodu praizvedbe predstave OPROSTI STIPE