|
|
Boris Dvornik, (1939.)
glumac je koji je hrvatsku filmsku, televizijsku, a potom i kazališnu scenu obilježio do
te mjere da je ona bez njega gotovo nezamisliva. Iako se glumom počeo baviti još od osme
godine, pravu karijeru započeo je ulogom u filmu Deveti krug F. Štiglica, koja mu
je već na početku donijela veliku popularnost. Slijedila su desetljeća rada na filmu: Martin
u oblacima, Prekobrojna, Most, Kad čuješ zvona, U gori raste zelen bor, Opklada, Licem u
lice, Lito vilovito, Svanuće, Čovek nije tica, Čovik od svita, Konjuh planinom, Ljubav
i poneka psovka, Bablje ljeto, Život je masovna pojava, Družba Pere Kvržice, Lov na
jelene, Živjeti od ljubavi, Sutjeska, Hitler iz našeg sokaka, Letači velikog neba,
Okupacija u 26 slika, Kiklop...
Ogroman broj uloga na filmu kao i nagrada koje je primio za te uloge nije Borisa Dvornika
spriječio da se jednako uspješno okuša i na televiziji koja mu je kod najšire publike
i pribavila za naše prilike iznimnu popularnost: Roko i Cicibela, Malo misto,
Čovik i po, Velo misto, Kapelski kresovi. Zapažen je također i kao
estradni umjetnik, povremeno i kao pjevač zabavne glazbe, ali Dvornik će, osobito od
osamdesetih godina, sve više vremena pronalaziti i za kazalište. Premda se Boris rado
sjeća Libra Marka Uvodića u kojemu je još 1969. igrao na Splitskom ljetu, novija
ga kazališna publika ipak bolje pamti iz opereta. Straussova Šišmiša, te dvaju
Tijardovićevih bisera - Male Floramy i Spli'skog akvarela. Dodaju li se
tome sjajne kreacije u Šjora Fili i Šjor Bartulovim snovima E de Filippa, Ribarskim
svađama C. Goldonija, u Drami bez naslova A. P. Čehova, u Brešanovim dramama
Nečastivi na gimnaziji u gradiću "N", Hamlet u selu Mrduša Donja
i Julije Cezar, u Dundu Maroju M. Držića, u Bljesku zlatnog zuba M.
Matišića, u Pirandellovoj predstavi Čovik, zvir i kripost, ili u Buzdi
nepoznatog makarskog autora; onda je očito da imamo posla s rijetkom stvaralačkom
energijom, koja se ovom prilikom još jednom vraća Miljenku Smoji. Ništa neobično.
Izuzme li se Mala Floramy u kojoj je Dvornik igrao više od 300 puta, onda su Roko
i Cicibela i Roko krvolok, također Smojini tekstovi, ujedno neke od
najizvođenijih Borisovih uloga u kazalištu. Sva je prilika da će tako biti i s Kumpanjom.
NE BI NAN ŠKODILO MALO VIŠE
RIŠPETA
Čini mi se da san zapravo u životu učinija malo
toga, a onda kad počnen stavljat na papir, zaredaju brojke i nikad kraja - Znate, kad van
jedan ministar bez srama kaže da je za njega knjiga "korice i stotinjak listova
između njih", onda to, osim šta ga možete poslat u neku stvar, u najmanju ruku
obeshrabruje
|
hnk-split@st.htnet.hr
