glumci / biografije  hnk split

ivo marjanović   1913 - 2004

Ivo Marjanović kao Pomet
u Držićevu Dundu Maroju 1946

Ivo Marjanović rodio se u Splitu 1913. godine. U najranijoj mladosti, usporedo s pohađanjem srednje škole, koju završava u Splitu, posvećuje se kazališnoj umjetnosti, aktivno sudjelujući kao glumac u radu svih kazališta koja su djelovala u Splitu (Narodno kazalište za Primorsku banovinu, gostujuće Osječko-Novosadsko kazalište, Splitsko kazališno društvo, Splitski kazališni dobrovoljci...)

U novoosnovanom Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu 1940. godine angažiran je u Drami kao glumac, i ubrzo zauzima vidno mjesto u ansamblu. Za vrijeme neprijateljske okupacije Kazalište biva rasformirano, a dio ansambla i uprave premješten u Zagreb. U Splitu ostaje tek nekolicina članova drame (među kojima i Ivo Marjanović) i veći dio zbora i orkestra iz obitelji porijeklom vezanih uz Split, ali prestaju s angažmanom pod talijanskom i njemačkom okupacijom.

No, brigu nad kazališnom zgradom i inventarom, kojega je talijanski okupator raznio po gradu, preuzeli su upravo Ivo Marjanović i njegov brat Andro sve do konačnog oslobođenja Splita.


U  siječnju 1944. godine s nekoliko profesionalnih glumaca
iz bivšega HNK koji su se zatekli u Splitu, Ivo Marjanović organizira i osniva »Dramski studio« u Splitu. Zatim, krajem 1944. godine kao glumac postaje članom Kazališta narodnog oslobođenja Dalmacije. Po završetku rata 1945. godine nastavlja svoju glumačku karijeru u obnovljenom Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, u kojemu djeluje do 1947. godine kada odlazi, prvo u osiječko kazalište do 1949. a zatim, do 1953. u Hrvatsko narodno kazalište »Ivan Zajc« u Rijeci.

... i kao dr. Silberbrandt u Krležinim Gospodi Glembajevima 1957.

Godine 1953. vraća se ponovno u Narodno kazalište u Splitu u kojemu uspješno djeluje neprekidno do početka devedesetih godina.


U svojoj glumačkoj karijeri odigrao je više od četiri stotine najraznovrsnijih uloga, od antičke drame do suvremenog dramskog stvaralaštva od kojih su bile osobito zapažene:
Sofoklo: Antigona i Kralj Edip (prorok Tiresija); Držić - Fotez: Dundo Maroje (Pomet i Popiva); Nepoznati autor (XVI. st.) Ljubovnici (Lovro Kalebić); V. Stulli: Kate Kapuralica (Kapural); Shakespeare: Mletački trgovac (Schylock); N. V. Gogolj: Revizor (Hlestakov),  Ženidba (Kočkarjev); Dostojevski - Strozzi: Braća Karamazovi (Ivan); Maksim Gorki: Na dnu (Barun); M. Krleža: Gospoda Glembajevi (dr Silberbrandt), Leda (Aurel i Oliver Urban); M. Božić: Pravednik (Blaž Bogdan).

Ostvario je također i nekoliko uloga u operetama: Leharova Zemlja smiješka, 1950; Tijardovićevi: Spliski akvarel, 1951, 1961. te Mala Floramye 1950. i 1976.

Odigrao je i više filmskih (V. Mimica: Prometej s otoka Viševice, 1965; V. Bulajić: Sutjeska, 1972) i televizijskih uloga (Libar Marka Uvodića, 1973) od kojih zasigurno šira publika najbolje pamti njegovu kreaciju Don Karmela u televizijskoj seriji Naše malo misto (TV Zagreb 1970).

Šjor Ivo Marjanović bio je i marljivi kroničar kazališnih zbivanja, bilježeći još od tridesetih godina prošloga stoljeća  kazališne uspomene vezane uz njegovu glumačku karijeru i splitsko kazalište.