FRANO
PARAĆ
(Hrvatska - Split, 1948), skladatelj i glazbeni pedagog. Diplomirao
je teorijske discipline
1972. i kompoziciju
1975. u klasi prof. Stanka Horvata na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se na Studio di fonologia musicale della RAI u Milanu - Italia kod prof.
Marina Zuccherija. Djelovao je kao nastavnik na Glazbenoj školi "Blagoje
Bersa" u Zagrebu od 1972. do 1977. Od 1978. radi kao profesor
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od1985. do 1987. obnaša dužnost
dekana. I danas je
redovni profesor na Akademiji.
Dobitnik je nagrade
Sedam
sekretara SKOJ-a
(1975) za skladbu Ed é subito sera za tri grupe pjevača i veliki simfonijski
orkestar,
Josip Slavenski (1979) za
skladbu Collegium vocale za šest pjevača,
Nagrada HAZU
(1993) za skladbu Missa Maruliana za sopran,
bariton, mješoviti zbor i orkestar, nagradu Međugorje (1994) za
Pacem za mješoviti zbor i gudački orkestar, Porin (1993) za skladbu Sarabanda
za veliki simfonijski orkestar i Porin
(1996) za Gudački kvartet.
Ostvario
je bogatu i plodnu suradnju s HNK Split skladajući glazbu za predstave:
Golgotu
M. Krleže u režiji Marina Carića, Albatros R. Marinkovića u režiji M. Carića, Strindbergovog Oca
u režiji Ž.Mesarić.
HNK Split mu je praizveo djela:
Missa
Maruliana u povodu stote godišnjice Kazališta 1993. i Suita Carmina Krležiana
(1986.)
Cantus
Diskografija
Biografija Frano Parać
|