Među skupinom redatelja, učenika Branka Gavelle,
poznatih pod imenom Zagrebačkog redateljskog kartela, poimence Georgija Para, Dina
Radojevića, Koste Spaića i Božidara Violića - zadnjespomenuti Božidar Violić (1931)
zaslužuje oznaku najklasičnijeg među njima, posebno zaokupljenog formom i idejnom
gradbom dramskog djela. Ta je gradba polemičko jedinstvo razloga koji su autora pobudili
da napiše dramu, i preko kojih se ocjenjuje njegova sposobnost obraćanja suvremenom
gledatelju. Postavljajući
neko dramsko djelo, Božidar Violić u prvom redu nastoji snažno pobuditi gledatelja da
se odredi prema ideji drame prevedenoj scenskim konceptom predstave. Odatle i Violićeva
posebna sklonost prema farsi i komediji u kojima je riječ humorno zaoštrena i
napregnuta. Nipošto slučajno, događalo se da su Violićeve predstave uvijek bile
usmjerene protiv ideoloških i političkih pritisaka. Violić je pri tom samo branio pravo
zdravog razuma i njegove nepotkupljive etičnosti da sudi svijet oko sebe. Upravo zato
Violić je i mogao ustvrditi da nikad nije radio politički teatar, te ga i ne namjerava
raditi. U svom redateljskom postupku Violić polazi od govora i njemu se napokon vraća.
Analizom govora uspostavljaju se odnosi među osobama, a točni odnosi određuju njihovo
kretanje kao i njihov prostorni okvir. Jednom ostvaren, cijeli ustroj predstave služi
samo zato da bi riječ što čistije zazvučala u svojoj dramatičnosti i poetičnosti.
Među mnogobrojnim Violićevim predstavama, gdje hrvatski
dramatičari imaju počasno mjesto, ističu se:
- Zagrljaj prema Ranku Marinkoviću (1959)
- Ljubica Augusta Šenoe (1964)
- Patnje gospodina Mockinpotta Petera Weissa (1969)
- Dantonova smrt Georga Buchnera (1969)
- Glorija Ranka Marinkovića (1970)
- Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Ive brešana (1971)
- Henrik IV Luigia Pirandella (1972)
- Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka (1974)
- Život je san Pedra Calderona de la Barce (1976)
- Volpone Bena Jonsona (1977)
- Richard III Williama Shakespearea (1978)
- Sokol ga nije volio Fabijana Šovagovića (1982)
- Don Juan J. B. P. Molierea (1983)
- Đavolov učenik J. B. Shawa (1988)
- Svoji smo, dogovorit ćemo se A. N. Ostrovskog (1995)
- Anđeli Babilona M. Matišića (1996)...
Z. Mrkonjić |