 |
Mani Gotovac |
|
|
After the graduation from the Classical High School in Split Miss Gotovac graduated at the University of Zagreb Faculty of Philosophical and Theatrological Studies. While still a student she started publishing the articles in a weekly "Student Newspaper" as the theatrical critic, having been recognized as one with a sharp and penetrating eye. In the early sixties she got her first permanent job at Zagreb Radio where she edited on a long term schedule considerable number of broadcasting such as "The Scene", "Theater in the Front Line", "How I like theater" publishing at the same time the articles in the cultural weekly magazine "The Telehraph" as well as in many other magazines at home and abroad. In 1981 she had published her first book "Sic Transit Gloria" containing numerous essays on the theater soon to be followed by "The Dubrovnik's Mousetraps". She is the editor of Dubrovnik Summer Festival Monography and one of its authors. In the late eighties she became the redactor-in-chief of the theatrical magazine "The Prologue" which at that very time joined the European Society of the theatrical magazines. In the same time she worked editorial jobs in Croatian Radio drama programme being the number of numerous professional juries, selector of plays for Croatian and international festivals and the member of the International Institute for Mediterranean Theater its main office in Madrid. In 1993 she was appointed as the director of Zagreb ITD Theater. During seven years of her directorship the productions of this theater took part at 26 international theatrical festivals, having being awarded 32 times. In 1988 Miss Gotovac was appointed the manager of the Croatian National Theater in Split. |
|
|
Taj naš kič Posebnost našega, hrvatskog kiča jest stalna potreba da se gledamo u zrcalu uljepšavajuće laži i da se u njemu prepoznajemo s narcisoidnim zadovoljstvom. Pri tome, taj naš kič podsjeća više na 19. stoljeće nego na naše dane. Postoji, naime, kod nas , koliko u takozvanim informativnim, toliko i u takozvanim zabavnim emisijama, kič kao stajalište, kao ponašanje, kao sam čovjek. Kič skrivačica naših istina.Poznati o TV Slobodna Dalmacija,
Traženje kazališne demokracije Da bi taj naš gledatelj trenutak ulaska u zgradu doživio kao uzbuđujući i iznenađujući, mi moramo uvijek iznova osmišljavati način na koji će mu se kazalište obratiti. Bit će to prije svega ono kazalište koje čuje i reagira na svoje vrijeme i prostor, koje uzima u obzir valove priča i povijesti što kruži oko nas, koje napokon samim predstavama (a ne brbljanjem i uzvikivanjem programa) otvara prostor izvjesne slobode, kako onima koji ga stvaraju, tako i onima koji ga gledaju. Usudila bih se reći da je riječ o traženju neke vrste kazališne demokracije.
|
Misliti za 21. stoljeće Osobno razumijem da je Hrvatska sa zakašnjenjem od 100 godina dobila državu te da pokušava oponašanjem prošlosti nadoknaditi ono što nije imala. Osobno, prema tome, razumijem potrebe za ropotarnicama. Ali, one nas vode u prošlost, a mi moramo voditi brigu o budućnosti. Moramo misliti na 21. stoljeće. Neka nam, prema tome, daju pravo i na naše vlastito vrijeme! Kazališta su dotirana, pa su uvijek na uzici prema svakoj vlasti. Ipak, o karakteru pojedine vlasti ovisi duljina uzice. Kazalište može biti pod punom patronažom države, ukras na reveru političkih pobjednika, mjesto njihova oponašanja. Nakon Napoleona Europa je njegovala upravo takva kazališta. Njihova je zadaća da slave i časte državu. Obično su prosvjetiteljska, kvazivisokokulturna i u načelu jako dosadna. S druge strane kazališta bez uzice u svojim predstavama mogu, među ostalim, uza sve druge teme, dublje pokazivati i filozofiju politike, dublje nego bilo koji politički govor. Jer, "kazalište je od svega svemu bliže" pisao je Brečić. Koliko je slobodnije, toliko je zacijelo i opasnije. Splitski HNK pokušava biti slobodnije kazalište.
|
|
