Nikša Bareza |
||
Nikša Bareza Rođen je u Splitu gdje je pohađao klasičnu gimnaziju i glazbenu školu za glasovir. Za dirigenta i skladatelja prvo se obrazovao u Zagrebu, a potom na Mozarteumu u Salzburgu kod prof. Hermanna Scherchena. Godine 1957. kao student bio je angažiran u Operi u Zagrebu kao asistent tadašnjeg šefa Opere Milana Sachsa, a od 1965. do 1974. šef je Opere u Zagrebu. To je ujedno i razdoblje brojnih nagrada: 1965.za Pelleas i Melisande C. Debussyja, 1971. za Liebe zu den drei Orangen S. Prokofjeva, 1972. za Un contre tous V. Hugoa i Ive Maleca, 1974. za Zauberflote W. A. Mozarta. Bio je to istodobno početak europske karijere jer mo. Bareza ravna uskoro inozemnim ansamblima značajne reputacije: Nurnberškom filharmonijom, orkestrom teatra Kirov u Lenjingradu, potom u Moskvi, Rigi, Minsku, a 1976. u Boljšoj teatru dirigira Verdijevom Aidom. Vrata mu otvara i Staatsopera u Beču, nastupa u Parizu s ORF orkestrom na tri koncerta u Theater Champes-Elysees. Slijedi razdoblje brojnih gostovanja na značajnim glazbenim festivalima, u velikim kućama i s poznatim orkestrima: Athens Festival, Wiener Festwochen, Bordeaux Festival, Festival delle Novita Bergamo, Steirscher Herbst Graz, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Soeul Festival... Operne kuće: Wiener Staatsoper, Hamburg Staatsoper, Opera u Genevi, Teatro Reggio u Torinu, Operahaus u Zurichu, Operahaus u Grazu, Teatro La Fenice u Veneciji...
U izuzetno uspješnom glazbenom djelovanju maestra Bareze vrijedno je izdvojiti njegovo postavljanje integralne verzije tetralogije Prsten Niebelunga R. Wagnera u Grazu. Izvedba je snimljena za austrijsku državnu televiziju ORF i proglašena glazbenim događajem sezone. Nakon toga mo. Barezi dolazi poziv iz Scale gdje surađuje od 1991. godine. Zajedno s glazbenim direktorom Riccardom Muttijem u Scali prvo realizira Parsifala, da bi se plodna suradnja nastavila sve do danas i da bi polovicom 1998. Bareza doživio i tu čast da u Scali dirigira Puccinijevu Manon Lescaut, potom Wagnerov Sumrak bogova, a za sam kraj tisućljeća predviđen je i Beethovenov Fidelio.
Stalno živeći u Grazu, bivajući pri tome vezan i uz Simfonijski orkestar HRT-a, mo. Bareza ipak pronalazi vremena da bude i Umjetničkim ravnateljem splitskog HNK gdje ga poziva intendantica Mani Gotovac. Na Splitskom ljetu 1998. iznimno uspješno realizira Rossinijevog Seviljskog brijača, a krajem 1998. i njegovog Turčina u Italiji.
|
Kako Mani
Gotovac dolazi iz drame, iz zagrebačkog teatra ITD, gdje se pokazala kao izvrsna
ravnateljica, htjela je konzultirati čovjeka iz opere u koga može imati povjerenja.
Rossinijev Turčin u Italiji "Što se tiče Rossinija i naslova Turčin u Italiji, a radi se o hrvatskoj praizvedbi, opera je to ne samo značajna za skladateljev cjelokupni opus, već je u pitanju jedno od najzanimljivijih djela operne literature uopće. Zbog značenja i anticipacije onoga što zovemo pirandellovskim teatrom. Nešto uistinu originalno, što već na stratu odbacuje klasični zaplet u buffo stilu. Realno i fantazija se isprepliću, pratimo radnju u radnji."
Verdija će , dakako, bitiVerdija će , dakako, biti. Godina 2001. je godina stote obljetnice smrti. Svijet će ponovo iščitavati kritički velikog majstora. I vjerujem odstupiti od neukusnih parada i spektakala po svaku cijenu, jednostavno vratiti Verdija njegovu djelu i stilu.
Čarobni Offenbach Okrenut ćemo se, međutim, i onome što se danas događa u svijetu, a nikako da dođe do Hrvatske. Ča robnom Offenbachu. Nije čudno da ga na kraju tisućljeća ljudi ponovo otkrivaju. Kroz njegove se bogove dade dosta toga pronaći što tišti i ovo društvo, a sve kroz glazbu koja nije ništa izgubila od svoje svježine. Bilo bi korisno da i Splićani upoznaju tu finu francusku ironiju, kroz koju se uistinu pokazuje velika istina.Globus, 03. 07. 1998.
|
Temeljito glazbeno znanje "Smatram da je dirigiranje zanat koji se treba poznavati u svojoj cjelovitosti, i za to trebaju desetljeća. Želio sam temeljito glazbeno znanje i cijeli sam svoj život posvetio tom poslu. U trendu opće globalizacije mnogo je lakše ruskim, njemačkim, talijanskim ili francuskim umjetnicima, koji mogu izvoditi djela svojih kompozitora svugdje u svijetu, dok ja, u tom smislu, iza sebe nemam ništa. Zato u takvoj konkurenciji moram imati veliko znanje."
Vrijeme za borbu "Spiritulnu komponentu djela treba znati prenijeti na izvođače i na publiku. Osnovno je da treba suvereno poznavati izvođeno djelo, i to ne samo nota nego i njegova duha. Čini mi se da meni to polazi za rukom i da mi ljudi vjeruju. Brazilski kultni književnik P. Coelho napisao je "Ako se dogodi da buka svijeta zaguši naš unutarnji glas, onda dolazi vrijeme za borbu."
Uvijek postoji napetost "Trema je neka vrsta nesigurnosti, a ja dobivam potvrde da dobro radim. Uvijek postoji napetost, odgovornost i mala nesigurnost, jer u operi uspjeh ne ovisi samo o vama nego o mnogo elemenata: o zboru, orkestru, solistima..."
Sjećam se... "Što se tiče djetinjstva u Splitu, moja teta Alma Peranić bila j e solistica splitske Opere i zbog nje sam često bio u kazalištu. Pokojni otac Nikola bio je kapetan duge plovidbe, ali i veliki zaljubljenik u glazbu: svirao je kontrabas, klarinet, violinu... Jednom me odveo na probu Splitske filharmonije, u kojoj je svirao, a ja sam se počeo glasno smijati kad sam vidio dirigenta. Morali su me izbaciti iz dvorane da bi mogli nastaviti probu!U Glazbenoj školi u Splitu nisam svladavao programe jer mi je bilo dosadno svirati klavir po onome što je profesorica zadavala, tj. vježbe za prste. Svirao sam radije izvatke iz opera. Izbacivanje iz škole nisam tragično shvatio jer sam bio uvjeren da je to zabuna. Nakon intervencije moje tete vratili su me u školu i ubrzo, pošto sam došao u ruke profesorice Mire Šibenik, proglasili su me natalentiranijim učenikom u školi. Slobodna Dalmacija, 27. 10. 1998. Oduševljenje za rad i napredovanje "U Splitu sam našao orkestar koji
usprkos generacijskoj smjeni nije izgubio ništa od onog oduševljenja za rad i
napredovanje. To je i danas potencijalno najbolji operni
orkestar u Hrvatskoj i u tom ga smislu treba graditi i tretirati. U Splitu postoji
pozitivna atmosfera i baza ansambla u koji vrijedi ulagati. Mene u novom splitskom susretu
ne zanima ustroj Opere. Moj posao je vezan isključivo uz umjetnost.
|