HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE | ||||
S P L I T |
D R A M A |
BRAĆA
KARAMAZOVI F. M. Dostojevski |
||
"Nego kad dođem među ljude, svi me drže za lakrdijaša i za podlaca, pa onda mislim ´hajde da onda zbilja i budem lakrdijaš kad su svi ionako, veći podlaci od mene´. Učitelju, što da radim kako bih stekao život vječni?" - eto što muči Fjodora Karamazova kojega igra Josip Genda. Za njegove muke otac Zosima ima posve jasan odgovor: "Najvažnije je da sami sebe ne lažete. Onaj tko laže sam sebi i sluša svoje laži neće moći razabrati pravu istinu ni u sebi ni oko sebe, pa neće poštovati ni sebe ni druge. A kad ne bude nikoga poštovao prestat će voljeti, a da bi se bez ljubavi zabavio, odat će se strastima i grubim nasladama i postat će u svojim porocima prava životinja, a sve zato što laže sebi i drugima." Kako izgledaju drugi odgovori, i još više od toga, kako izgledaju druga pitanja kojima Braća Karamazov obiluju, saznat ćemo i vidjeti pogledamo li u svibnju dugo najavljivanu premijeru ovoga djela koje u Splitu nije igralo punih četrdeset godina. Da se Karamazovi ponovo pojave na sceni angažiran je gotovo cjelokupan glumački ansambl Kazališta predvođen autorskim timom na čelu s redateljem Ozrenom Prohićem. |
||
BIJELO D.Mihanović |
||
Nakon prvih simpatija publike Bijelo doživljava i nedvojbena priznanja kritike. Autor Dubravko Mihanović već je dobio nagradu Marin Držić za Bijelo kao najbolji dramski tekst, predstava je u komornome dijelu programa prikazana i na Marulićevim danima, a 7. svibnja će Ilija Zovko i Josip Zovko zaigrati Bijelo i na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci. Da ni tamo nisu bez šansi možda najbolje govori činjenica da je Bijelo Dalibor Foretić nedavno ocijenio kao "jedno od najprijatnijih iznenađenja sezone i najrelevantnije scensko ostvarenje splitskog kazališta u posljednje vrijeme"... |
||
TRI PRIČE IZ DAVNINE Ivana Brlić Mažuranić Dramski studio za mladež - Gradsko kazalište mladih |
||
Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Šuma Striborova i Kako je Potjeh tražio istinu tri su priče koje je za izvođenje adaptirao i režirao Goran Golovko, da bi nam u razdraganoj igri Dramskog studija za mladež pokazao kako "ne možemo i ne smijemo dijeliti pisce na one koji pišu za djecu i na one koji pišu za odrasle". Ljepota izričaja Ivane Brlić Mažuranić, dinamika njezina pripovijedanja, jezično bogatstvo i pregršt maštovitih slika, samo su neki od razloga za scensko traženje jedne od istina o nama i svijetu u kojemu živimo. Na to traženje Golovko nas poziva uz suradnju Marije Žarak (kostimografija), Nives Čičin Šain (maske), Maria Božića (glazba), Jagode Granić (jezični suradnik) i naravno, mladih dramskih snaga: Marine Vučić, Gorana Pavlova, Lane Barić, Ree Hadžiosmanović, Damira Poljičaka, Nataše Janjić, Slavena Rogošića, Višnje Pentić, Marina Tudora, Maje Grlović, Ivana Plazibata i Borisa Milatića. | ||