Giovanni Battista Pergolesi (1710-1736) umjetnik je čiji život jako podsjeća na Mozartov. Svoje je stvaranje započeo u ranoj mladosti, a skončao je još i brže od Mozarta, podjednako neshvaćen, bijedan, upravljajući, poput autora Requiema, svoje zadnje misli božanskoj tajni u svom besmrtnom Stabat Mater. Osim po svojim oratorijima, kantatama, trio-sonatama Pergolesi je jednako poznat i kao skladatelj velikog broja ozbiljnih i komičnih opera. Među njima, najpoznatija mu je danas La serva padrona (1733), u kojoj je dao neprolazni uzorak scenskog humora koji izvire iz dijaloga samo dvaju likova, i trećeg koji se tek pojavljuje na pozornici, ali bezglasno. Ovo je Pergolesijevo djelo od samog nastanka privuklo i publiku i kritičare svježinom i otmjenošću melodijske linije, dražešću i naivnošću, skladnošću stapanja riječi i tona - uopće, jednim od najuspjelijih libreta onoga vremena, a sve su to odlike koje su prije Mozartove pojave bile iznimno rijetke i zbog kojih je Pergolesi postao uzorom mnogim kasnijim skladateljima.