Uz redatelja Slobodana Stojanovića
Barda su postavili: Radovan Marušić (scenografija),
Vanja Popović (kostimografija),
Senad Kazić (glazba), Antun Marinić (scenski pokret),
Semir Šerić (plesovi)
i Ištvan Gabor
(asistent redatelja).
|
U Bardu nastupaju:
Mirsad Tuka (kao gost), Žarko
Mijatović, Radmila Preininger, Snežana Marković,
Predrag Jokanović, Nakib Abdagić, Mugdim
Avdagić, Ištvan Gabor, Ibrahim Handžić, Sabina
Kulenović, Muhamed Bahonjić, Kristijan Krezić,
Miroljub Mijatović, Amna Valjevac, Mehmed
Porča, Saša Handžić, Loris Zubanović, Armin
Husić, Jasminka Zorlak, Nuruela Huseinspahić,
Enisa Bajrić i drugi.
Sviraju: Mersiha Teskeredžić, Edin Begović i Mirza Huseinović.
"Govoriti osamdesetih
godina o sudbini 'barda' , nacionalnog pjesnika, u sredini odanoj umijećima šutnje, a u
povodu pisca kakav je Antun Šoljan, višestruko je aluzivno." Tako je Zvonimir
Mrkonjić zabilježio 1987. godine, kad je prvi put tiskana Šoljanova drama Bard.
Činjenicom njezina premijernog izvođenja u Zenici 1. 12. 1998. razmjeri se spomenute
višestruke aluzivnosti nesumnjivo dalje umnožavaju.
Moglo bi se reći da se u Bardu radi o nečemu nalik "negativnoj
utopiji" koju je redatelj Slobodan Stojanović iz izmišljene karipske republike Costa
Male pomaknuo u balkansko "ovdje", a temporalizirao kao "sada" i
"uskoro". Njemu, kao i Šoljanu uostalom, nisu bili važni odnosi Farolera
(glavni lik) i njegove ljubavnice, nije mu važna ni priča o pjesniku i mladoj
učiteljici: važnije mu je bilo uspostaviti takve odnose koji razgoličuju zbilju što se
krije u gestama, u velikim riječima i teatralizacijama...
Marulićevi
dani -PROGRAM |
