 |
Ivica
Buljan |
|
|
Rođen 1965. Studirao političke znanosti, francuski jezik i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Za vrijeme studija surađivao u Poletu i Studentskom listu, potom bio član ureništva Novoga Prologa i kazališni kritičar Slobodne Dalmacije. Kao dramaturg u Sloveniji, Francuskoj i Hrvatskoj uradio je više od dvadeset predstava s redateljima kao Vito Taufer, Matjaž Pograjc, Christian Colin, Pierre Diependaele, Jean Michel Bruyere, Krizstof Warlikowski, Eduard Miler... S Mare Sesardić suosnivač Plesnog studija Mare i dramaturg njezinih plesnih produkcija. Kao redatelj uradio je: "Ime na koncu jezika" prema romanu Pascala Quignarda (LG Ljubljana 1995.) "Fedra" prema Marini Cvetajevoj i Jeanu Racinu (ITD Zagreb 1996.) "Pilad" Piera Paola Pasolinija (ITD Zagreb 1998.) Predstave su mu gostovale na međunarodnim festivalima u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Venezueli, Austriji, Grčkoj, Makedoniji i Sloveniji. Član je uredništva Frakcije.
|
ZA EUROPSKO HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE SPLIT |
|
Da bi gledatelj trenutak ulaska u kazališnu kuću doživio kao jednostavan i radostan čin, trebalo bi osmisliti način kako mu se kazalište obraća. Da bi javno kazalište imalo snažan identitet, treba mu postaviti zadaće i ulogu, gledati ga u svjetlu društva koje se neprestano mijenja, a s njime i estetski pravci.
Ne radi se samo o potrebi osluškivanja duha vremena već najprije o imperativu da se nikad ne smije ući u rascjep s onim što se događa oko nas. Javno europsko kazalište mora u obzir uzeti valove priča i valove povijesti. Kazalište je utopijski otok misli, mjesto otpora gluposti gdje ljudi svoja lica pokazuju drugima. Jedni pričaju, a drugi gledaju i slušaju priče. To mjesto mora biti dostupno svima, kroz susrete s autorima mora otvarati prostor osobnih sloboda pojačan jedinstvenim osjećajem da smo dio zajedničke avanture, da dijelimo zajedničko tjelesno i mentalno iskustvo.
|
Prihvatiti slušati i gledati drugoga na povlaštenom mjestu dodira, miješanja temelj je borbe za demokraciju. Držimo da je od presudne važnosti suvremena kreacija, glas današnjih autora, ali kad nas izazove važan klasični tekst, učinit ćemo sve da do publike dopre u novom glasu. Najvažnije je pitanje pritom koje su priče danas moguće i kome ih pričamo. Želimo se obraćati svima, ne samo onima za koje znamo kako im se valja obratiti, već onima koji ne znaju što bi voljeli, onima koji misle da će se u kazalištu dosađivati. HNK Split je otvorena kuća, prostor susreta različitih umjetnika. Želimo da HNK bude u pravom smislu kazalište grada Splita i njegovih stanovnika, Dalmacije i Hrvatske, europsko i svjetsko. Pripadnost Europskoj kazališnoj konvenciji je naša bitna odluka. Osjećamo se dobro u probranom društvu s prijateljima iz cijele Europe, sanjajući zajedništvo u razlikama, ispitujući budućnost kroz zajedničko nasljeđe prošlosti, posebno |
|
