Ranko
Marinković |
Premijera:
10. siječnja 2003. |
Ova radikalna dramaturško-redateljska reinterpretacija jednog od klasičnih mjesta hrvatske dramske književnosti 20. stoljeća upisana je u komorno ozračje malomišćanske crkvice, u kojoj gledatelji – njih devedeset i dvoje - i sami postaju dramatis personae. "Zappia je... Marinkovićev tragični mirakul pretvorio u... melodramu o zabranjenoj ljubavi sa sretnim završetkom... Srozavanje Glorije i don Jere na najobičnije osobnosti ne može uzvisiti njihova ljubav, jer ta ljubav... nije u biti mnogo drukčija od Marinkovićeve crkve ili cirkusa - ona također ima svoje krute zakonitosti seksualnih impulsa tijela koji joj pružaju snažnu manipulativnu moć... Time... Zappia ne samo da nije izgubio svoju ironiju nego upravo suprotno - toliko ju je istančano i pritajeno primijenio da nas je zamalo posve zbunio... Zappia je sjajno redateljski osmislio i pojavljivanje Glorije kao Gospe... Vide je samo sudionici predstave, pa lica žena postaju sugestivnim zrcalima njezinog postojanja. Time je vješto izbjegnuta doslovna ilustrativnost čuda, a manipulacija je poprimila još ciničnije razmjere." Tajana Gašparović, Vijenac, 23.1.2003. "Ideja da Gloriju igra splitska glumica Bruna Bebić Tudor, koja je po godinama nešto starija od toga lika, dok je uloga Don Jere povjerena mladome studentu glume Jerku Marčiću, možda bi se mogla shvatiti kao namjerna provokacija, ali se na kraju pokazalo da takva zamisao u današnje vrijeme... ne djeluje odveć šokantno. Dapače..., predstavili su se (oni), unatoč nejednakom glumačkom i životnom iskustvu, kao ravnopravni partneri u ljubavnoj areni iz koje na kraju, bez obzira na sretan završetak, izlaze kao gubitnici s plastičnim klaunovskim nosevima." Kim Cuculić, Novi list, 13.1.2003. |
|
|
Režija
i dramaturgija: Lary Zappia Scenografija:
Dalibor Laginja
Uloge
tumače |
PRESS CLIPP |
|
Kim
Cuculić: NEKONVENCIONALAN
PRISTUP HRVATSKOJ DRAMSKOJ KLASICI Tajana
Gašparović: PRIZEMLJENJE
KLASIKA |