Elvis
Bošnjak |
Praizvedba:
02. 03. 2002. |
Druga uprizorena Bošnjakova drama pronicljiva je studija mentaliteta i duhovnog ozračja Dalmatinske zagore. Suptilna naturalističko-minimalistička režija, te vrsna igra splitskih glumaca, pojačanih Milkom Podrug-Kokotović, pretvorili su njen praizvedbeni postav u jednu od najhvaljenijih prošlosezonskih hrvatskih predstava. "«Četveročinska struktura sporog, ali sigurnog i dosljednog ritma zaista dobiva obrise drame-rijeke, Cetine iz njezina mirnog toka, osjećaja da nas život nosi, baš kao ta rijeka iz naslova. Dalmatinska zagora, to leglo najgorih književnih stereotipa, u ovoj drami koja se događa u garaži i sva je naizgled koncentrirana na konkretno... najednom postaje čehovljansko mitsko mjesto i prostor univerzalne najdublje ljudske drame u kojoj se potežu noževi ali i recitira Shakespeare, u kojoj se pati i raduje, živi i umire." Jasen Boko, Slobodna Dalmacija, 04. 03. 2002. "Taj komad koji... dopire do drevnih ishodišta tragičkog (kult žene patnice, problem groba i kuće/kolijevke...) prepoznaje Dalmatinsku zagoru kao prostor tragičkog iskona, no svoju vitalnost temelji i na besprijekorno oslikanim karakterima i psihološki precizno uspostavljenim odnosima između likova. Sve te kvalitete drame N. Delmestre uspjeva prenijeti i u svoju predstavu, načelno određenu naturalističkim zadatostima... Posvemašnjom redukcijom izražajnih sredstava; učinkovitim poigravanjem s vremenom i ritmom... i besprijekorno ispisanim psihogramima likova... Delmestre kreira predstavu sugestivne, gotovo transcedentne atmosfere te čudesne, na trenutke razarajuće suspregnutosti i zatomljenosti." Hrvoje Ivanković, Jutarnji list, 27. 11. 2002. |
|
Uloge tumače
|
|