14.
MARULIĆEVI DANI |
Miroslav
Krleža |
HNK
u Varaždinu |
Režija OZREN PROHIĆ / Dramatizacija OZREN PROHIĆ, LADA
MARTINAC KRALJ / Scenograf i autor video projekcije IVAN FAKTOR /
Kostimografija DORIS KRISTIĆ / Skladatelj DAVOR BOBIĆ / Scenski pokret
KSENIJA ZEC / Jezični savjetnik TOMISLAV LIPLJIN / Asistent redatelja
ZDENKO BRLEK / Asistentica kostimografije ĐURĐA JANEŠ
KAZALIŠNA SNAGA
PREZENTNOSTI
|
PRESS CLIPPING OPLEMENITI MIT, PRONAĆI KRLEŽU Čovjek
je konstantno u situaciji u kojoj mora birati između vlastitih uvjerenja
i stereotipa koje nude pravila društveno forsiranog pragmatizma (na
zapomaganje jednog domobrana “no ima onda boga ili ga nema...” na
videozidu se pokazuje manikirani prst koji prebire po mnoštvu blještavih
kovanica). Čovjek je stiješnjen između slobode i nužnosti jer je sučeljen
s vlastitom sviješću i kolektivnom sviješću koja se onoj prvoj
postavlja korektivom. U takvoj nivelaciji pojedinac rijetko kad izlazi kao
dobitnik, a sve što poklanjaju epohalni prevrati rađa strahove i dvojbe,
potiče vrat prema omči. Sablasnim suicidalnim krajem Prohić je Krležom,
ali i obratno, oštro demaskirao otrcanu Ciceronovu krilaticu da je
povijest svjedokinja vremena, svjetlost istine, život uspomena i učiteljica
života. Možda je nije demantirao, ali joj je mrtvom etikom parajući
krhku lupinu mozga pred kojim mračno puca ambis – okrenuo žalac na
drugu stranu, prema njoj samoj: bez “malog materijala” nema ni
“velikih tema”. ISPRAZNI
MANIRIZAM |