15.
MARULIĆEVI DANI
FESTIVAL HRVATSKE DRAME I
AUTORSKOG KAZALIŠTA 
22. - 29. travnja 2005
Dr. sci. Ana Lederer, izbornica 15. Marulićevih dana
U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM VISOKIM STANDARDOM DRAMSKOG TEATRA
Za ovogodišnje 15. Marulićeve dane prijavljeno je ukupno 27 predstava (od toga samo dvije iz inozemstva), a izabrala sam 11 predstava.
Gotovo cjelokupna kazališna produkcija prijavljena za ovogodišnji festival hrvatske drame i autorskog kazališta, bazirana je upravo na drami kao predlošku predstave, a umjetnički najjače ansambl-predstave nastale su uglavnom u etabliranim kazališnim kućama, dakle u "glavnoj struji" našega kazališnog života. Glavnim obilježjima, ta se produkcija bitno razlikuje od prijašnjih, posebice od 14. Marulićevih dana. Ove godine odjednom ne dominiraju adaptacije drugih žanrova, jezične adaptacije i lokalizacije te improvizacije iz kojih se strukturira predstava, odnosno tekstovi koji nastaju iz procesa rada na predstavi. samo su četiri iznimke: monodrama Dragana Despota prema Krležinu romanu Na rubu pameti, predstava Drugi libar Marka Uvodića Splićanina u dramatizaciji redatelja Gorana Golovka, Alisa Saše Anočića prema motivima Carrollova romana i dramatizacija romana Ante Tomića Ništa nas ne smije iznenaditi. Nadalje, zamjetna je premoć suvremene drame, posebice autora srednje i mlađe generacije; od onih već afirmiranih (Miro Gavran, Lada Kaštelan, Mate Matišić, Ivan Vidić, Ivana Sajko, Filip Šovagović) do onih koji su ne tako davno debitirali (Arijana Čulina, Filip Nola, Nina Mitrović, Dora Delbianco). Izvođeni su i autori starijih generacija (Slobodan Šnajder, Luko Paljetak, Vanča Kljaković, Ivo Brešan), ali gotovo da iznenađuje kako je malen broj predstava temeljen na klasicima: uz Marinkovićevu Gloriju i spomenutoga Krležu, nakon dugo vremena na scenama se pojavljuje Antigona Tonča Petrasova Marovića i Svoga tela gospodar Slavka Kolara. No, ponajviše začuđuje kako je scensko preispitivanje stare hrvatske dramske književnosti potpuno izostalo s naših repertoara. Prošlih godina, u istom festivalskom kontekstu, stajale su umjetnički, organizacijski i poetički bitno različite predstave, pri čemu se događalo da se one teatarski začudne događaju upravo u projektima, malim kazalištima, izvan etabliranih institucija, pa ih je najbolje opisivala upravo sintagma "autorskog kazališta". Ta istraživačka linija na off scenama ove je godine primjetno nezanimljiva (da ne kažemo nepostojeća), pa je autorskom kazalištu najbliži Jazz Filipa Šovagovića u režiji Ivice Buljana i produkciji riječkoga HNK-a Ivan pl. Zajca.
U takvoj estetskoj konstelaciji kazališne produkcije odlučila sam se za odabir umjetnički najcjelovitijih predstava temeljenih na izvrsnim dramskim predlošcima, a ukoliko je potreban zajednički nazivnik izbora on bi mogao glasiti: u potrazi za izgubljenim visokim standardom dramskog teatra.
U izboru predstava zapravo su sadržane sve spomenute tendencije u relacijama između hrvatskih kazališta i hrvatskoga dramskog pisma. Između 11 predstava odabrala sam dvije iz inozemstva, ali ne zato što su jedine prijavljene, nego jer je riječ o iznimno zanimljivim scenskim čitanjima – jednoga suvremenog klasika (Ivo Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša donja u izvedbi Dramskog teatra Skopje iz Makedonije) i drame Mate Matišića Svećenikova djeca koja nakon praizvedbe u Splitu nije u nas više igrana a na Marulićevim danima pojavit će se u začuđujuće pomaknutoj scenskoj interpretaciji ansambla moskovskog Puškin teatra. U propitivanju dramskih klasika izdvojila sam one predstave koje pokazuju kako klasici mogu postati živ kazališni izazov: monodramu Na rubu pameti u adaptaciji i izvedbi Dragana Despota (Scena Strozzi MH – HNK Zagreb) čija sugestivna interpretacija emotivno i intelektualno angažira gledatelja, Gloriju Ranka Marinkovića u režiji Božidara Violića (HNK, Zagreb) predstavu redateljski minuciozno razrađenog dijaloga te glumački snažnu i ujednačenu, ali i predstave temeljene na pomalo scenski zanemarenim dramama koje odjednom pokazuju svoju scensku vitalnost - glumački ekspresivnu Antigonu, kraljicu u Tebi T. P. Marovića u režiji Matka Raguža i emotivno uzbuđujuću izvanrednu ansambl predstavu Kolarove ruralne tragedije Svoga tela gospodar u izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija i režiji Želimira Mesarića. Među malobrojnim dramatizacijama izdvojila se predstava Gorana Golovka Drugi libar Marka Uvodića Splićanina u kojoj se neki davni život grada evocira kroz scenski suvremenu i dinamičnu igru ansambla Gradskog kazališta mladih u Splitu. Autore srednje i mlađe generacije dramatičara zastupaju četiri predstave: u tematski provokativnoj drami Ivana Vidića Veliki bijeli zec u režiji Ivice Kunčevića izdvajaju se glumačke kreacije ansambla zagrebačkoga ZeKaeM-a, duodrama Elvisa Bošnjaka u režiji Nenni Delmestre Hajdemo skakati po tim oblacima (HNK u Splitu) minuciozno je napisana, igrana i režirana komorna predstava. Praizvedba drame Prije sna Lade Kaštelan, autorice posebnoga senzibiliteta i dramaturškoga umijeća čiji tekst precizno slijedi režija Nenni Delmestre u izvedbi izvanrednoga glumačkog ansambla zagrebačkog GDK Gavella predstava je koju se ne može zaobići kad se koncipira godišnji festival hrvatske drame, kao što se ni u segmentu autorskoga kazališta ne može zaobići Šovagovićev Jazz za čiju je "rasutu" dramaturgiju redatelj Ivica Buljan na čelu ansambla HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci pronašao scenski ključ atraktivne i pomaknute teatralizacije.
Očekujem, dakle, da će 15. festival hrvatske drame i kazališta Marulićevi dani pokazati kako hrvatski dramski teatar u klasičnom trokutu "dramski tekst – glumac – redatelj" još uvijek ima umjetničke vitalnosti, kao što i hrvatski dramatičar uspijeva biti nezaobilazno kazališno prisutan.
SUKOB
INTERESA ILI HAJKA / Iz teksta u dnevniku "24 sata", 09. 03.
2005.
"Vijeće nije vršilo nikakav pritisak. Ono odobrava financije. Ne
petlja se u izbor. Zar sam trebala ne izabrati "Prije sna" samo
zato što u Vijeću sjedi Nenni Delmestre? Predstave su potvrđene i
kritikom i publikom! Trebala sam izabrati igrokaze? Malo smo tržište i
ovakve su situacije neizbježne. To je novinarska hajka! Rušenje
festivala je kulturna sramota" - kaže Ana Lederer
KAZALIŠNE PISCE PREMALO MOTIVIRAJU / iz intervjua s Jasenom Bokom u dnevniku Slobodna Dalmacija, 07. 12. 2004.
-
Znate li već kriterije kojima ćete se voditi u odabiru predstava za
Marulićeve dane?
Znam. Izbor će se temeljiti na kvalitativnim kriterijima iz ponuđene
produkcije koja je takva kakva jest. U ovom trenutku još je prerano za
bilo kakve detalje jer ne bih željela prejudicirati. Više o kriterijima
moći ću govoriti nakon što odgledam sve predložene predstave.
- Što mislite o promjeni Pravilnika Festivala i članku 16. prema
kojoj zapravo postajete predlagač, a ne izbornik, Vi po novom samo predlažete
svoj izbor, a ravnatelj i Vijeće imaju pravo intervenirati u njega?
Pristala sam biti predlagač, dakle, pristala sam i na pravilnik.
Argumentirat ću svoj izbor. /