|
Režija:
Nenni Delmestre
Scenografija: Dinka Jeričević
Kostimografija: Irena
Sušac
Glazba i asistencija režije: Lina
Vengoechea
Lektorica: Đurđa Škavić
Oblikovanje svjetla: Olivije
Marečić
Prije
sna
Prva trudnica. Jelena
Miholjević
Druga trudnica: Slavica
Knežević
Žena: Anja Šovagović
Despot
Njezin muž: Boris Svrtan
Ljubavnica: Ksenija Pajić
Mlađa žena: Ivana Bolanča
Njezin prvi prijatelj: Janko
Rakoš
Njezin drugi prijatelj: Hrvoje
Kobučar
Starija žena. Helena Buljan
Žena koja spava: Marina
Nemet
Konobar. Enes Vejzović
Otac pet kćeri: Predrag
Vušović
Mate: Filip Šovagović
Janja: Vini Jurčić
Inspicijentica: Ana
Dulčić Meštrović
Šaptačica: Andrea Glad
Organizatorica: Keka
Katona
Spisateljica je, u tom efektno kolažiranom dramskom pismu, uspjela
stvoriti zgodan labirint zapleta, kao i niz tema vezanih uz žuđeno majčinstvo,
trudnoću i njezine poteškoće te ostala tipično rodna pitanja, s
posebnim naglaskom na koloplet bračnih i izvanbračnih peripetija. Čini
se da je na relaciji autorica - redateljica Nenni Delmestre došlo do
onoga sretnog spoja koji je više iznimka no pravilo u kazalištu.
|
Press
clipping
Priča o šest hrvatskih trnoružica
čiji je najljepši san - smrt
Situacija
u kojoj se "silom prilike", u prostoru koji je "nešto kao
bolnica", nalazi 6 žena, Ladi Kaštelan poslužila je kao poligon
gdje se slobodno susreću mnogobrojne različitosti našeg "sada i
ovdje". Tu se, veoma opipljivo, dotiču život i smrt, sukobljulju
se, tako tipično za Hrvatsku u ovome trenutku, ruralno i urbano, bogato i
siromašno, politički podobno i politički nepodbno, tu rat odbija biti
zaboravljen zbog mira...
Pacijentice koje su se igrom slučaja
"ni krive ni dužne" našle na bolničkom odjelu rezerviranom
isključivo za žene proživljavaju svoju priču Trnoružice "prije
nego je pala u san", dok se samo metaforičko "sanjanje" u
njihovim željama prikazuje i kao mogućnost spasa od nepodnošljive
stvarnosti, pa zvao se on i imenom smrti.
|
22. - 29. travnja 2005