Prijevod: Larisa
Saveljeva
Redatelj:
Alexandr Ogarjov
Asistentica redatelja: Nadežda Arakčeeva
Scenograf: Jurij Harikov
Kostimografkinja: Anastasija Nefedova
Koreografkinja: Rasa Tornau
Oblikovatelj svjetla: Sergej Martinov
Skladatelj: Stefan Andrusenko
Umjetnički ravnatelj teatra:
Roman Kozak, ruski nacionalni prvak
Igraju
Don Fabijan, svećenik:
Nikolaj Čindjajkin, ruski nacionalni prvak
Petar, trafikant: Denis Jasik
Marta, Petrova supruga: Vera Voronkova
Luka, susjed: Konstantin Pohmelov
Don Šimun, svećenik: Aleksej Voropanov
Marija, pacijentica: Irina Petrova
Ferdo (off), duševni bolesnik: Oleg Korž
Violinistica: Ljudmila Fraenova
Inspicijentice:
Tatjana Cvjetkova i Ljubovj Podjačeva
U predstavi su korišteni stavci skladbi
Mate Matišića i Vladimira Martinova
"Preplavljenost
osjećajima i pomalo bajkovito ozračje priče, daju Svećenikovoj
djeci neponovljiv balkanski kolorit, poznat nam inače iz Kusturičinih
filmova ili Pavićevih romana." - tako barem ističu u moskovskom Puškin
teatru, a nosilac glavne uloge, Nikolaj Čindjajkin, u Rusiji je poznat i
kao glumac iz filmova i tv serijala "Prst sudbine",
"Kamenita" i drugih...
Dramaturška
adaptacija: Oljga Andrejkina, ruska nacionalna umjetnica / Glazbena
adaptacija: Dmitrij Skripčenko / Svjetlo: Aleksandr Lobanov, Sergej
Bogdanov / Zvuk: Ljudmila Kuriosova / Scenski efekti: Vitalij Kornejev,
nacionalni udarnik ruske kulture / Voditeljica propagande i marketinga:
Oljga Ševnina / Rukovoditelji tehničkih radionica. A. G. Malinovski, A.
V. Rjahovski, N. I. Kožanova / Rukovoditelji kostimskih, slikarskih i
maskerskih rekvizita: Z. I. Bjelkina, A. N. Rjumin, N. P. Janjutin, A. N.
Karasjeva, T. A. Zolotarjeva, O. V. Bauman
|

Press
clipping
"Najveći
cinik hrvatske satire"
zapakiran u rusku dramsku školu
"Preplavljenost osjećajima i pomalo bajkovito ozračje priče, daju Svećenikovoj
djeci neponovljiv balkanski kolorit, poznat nam inače iz Kusturičinih
filmova ili Pavićevih romana." - tako barem ističu u moskovskom Puškin
teatru, a nosilac glavne uloge, Nikolaj Čindjajkin, u Rusiji je poznat i
kao glumac iz filmova i tv serijala "Prst sudbine",
"Kamenita" i drugih...
Što se Hrvatske tiče, manje više je poznato da splitska premijera Svećenikove
djece iz 1999. godine ni kod publike ni kod kritike nije naišla na
veliko oduševljenje. S druge strane, autor drama Svećenikova djeca,
kao i prije toga Bljesak zlatnog zuba, Cinco i Marinko, Anđeli
Bailona, ili scenarija za filmove"Priča iz Hrvatske, Kad mrtvi
zapjevaju", Život sa stricem"... poznat je kao jedan od
najintrigantnijih suvremenih pisaca s izrazitim smislom za satiričko koje
najčešće ne preza ni od vrlo jake groteske, pa su mnoga hrvastka kazališta
vrlo uspješno postavljala njegove farsično-ludičke tekstove. Otuda s
punim povjerenjem treba pogledati što je to u Matišićevom tekstu bilo
tako dojmljivo Moskovskom dramskom kazalištu, da ih nikakve
socijalno-geografske udaljenosti nisu uspjele spriječiti da postave
upravo Svećenikovu djecu, koja, da podsjetimo, nastaju tako da se
u trafici umjesto novih i neupotrijebljenih kondoma kupuju neki drugi,
neznatno ali bitno, "demografsko-klerički" preparirani !
|