SPLITSKO FILHARMONIJSKO DRUŠTVO - SPLITSKI KOMORNI ORKESTAR
/ Umjetnički voditelj i dirigent: Pavle Dešpalj / Koncertni majstor: Valter Lovričević
I. Violine: Valter Lovričević, Ana Tošić, Loris Grubišić, Ana Kačić, Alina Gubaidullina, Tomislav Isztok  II. violine: Gordana Baković, Mesud Glavaš, Domagoj Gjurašin, Tereza Alabanda / Viole: Pavel Kandrusevich, Ivan Hut, Meri Skejić, Stipe Marinić / Violončela: Sunčana Hut, Bernarda Čavar, Tena Lebarić / Kontrabasi: Oleg Goursky, Antal Papp / Glazbeni producent i predsjednik Splitskog filharmonijskog društva: Gordan Sladoljev

SPLITSKI KOMORNI ORKESTAR djeluje od jeseni 2000. godine. Sjajna generacija mladih gudača, koji su 2000. godine već završili ili su bili pred završetkom školovanja u Glazbenoj školi Josipa Hatzea, navela je Splitsko filharmonijsko društvo da pokrene rad novoga komornog orkestra u Splitu. Predsjednik Društva Gordan Sladoljev okupio je te jeseni skupinu glazbenika koji će biti okosnica Splitskog komornog orkestra (SKOK-a) - Valtera Lovričevića, Mihovila Karuzu, Olega Gourskog i Ivanu Dragičević. Sastav ansambla prioritetno čini upravo ta nova generacija gudača, a mjesto dirigenta i umjetničkog voditelja ponuđeno je maestru Pavlu Dešpalju, što on rado prihvaća. Prvim nastupom 4. prosinca 2000. godine u prepunom foajeu splitskoga HNK orkestar obilježava 250. obljetnicu rođenja J. S. Bacha. Iz godine u godinu, ansambl pokazuje napredak, koji u petoj godini rada već kulminira vrijednostima koje plijene nacionalnu pozornost. Uz maestra Dešpalja, svakako najzaslužnijeg za uspjehe SKOK-a, značajan doprinos dali su i mladi dirigent Ivan Repušić te gostujući dirigenti Valter Dešpalj i Tonči Bilić.

Programski, ansambl je prepoznatljiv po njegovanju djela hrvatskih, osobito splitskih skladatelja, te izvedbama djela svjetske lit­erature 20. stoljeća. Brojni su solisti nastupali uz ansambl, najzvučnije je ime Grigorij Žislin, te vodeći hrvatski umjetnici kao Renata Pokupić, Ivana Bilić, Martina Tomčić, Jan Janković i drugi. SKOK ciljano kao soliste afirmira vodeće splitske umjetnike Željka Milića, Valtera Lovričevića, Sanju Milić, Nelli Manuilenko, Olega Gourskog, Sanju Madunić i druge. K tome, ansambl djeluje na afirmiranju splitskih umjetnika solista koji profesionalni put ostvaruju u drugim sredinama.

Stručni žiri Slobodne Dalmacije svoju godišnju nagradu za kulturu "Jure Kaštelan" dodijelio je 2005. godine Splitskom komornom uz obrazloženje da je u splitsku glazbenu reprodukciju uveo nove kriterije. "Svaki njegov koncert predstavlja svojevrsnu priču za sebe, od kojih su posebno upamćena ostvarenja izvedbi Sagliea, Josipovića, Bartoka, Griega, Radice, Cipcija, Debussyja, te konačno Šostakoviča."

ŽELJKO MILIĆ (klarinet) temelje glazbenog obrazovanja stekao je u glazbenoj školi Josipa Hatzea u rodnom Splitu, u klasi prof. V. Svilovića, a diplomirao u klasi prof. M. Stefanovića 1982. godine. Još kao učenik srednje škole sudjelovao je na državnim natjecanjima, pa je tako 1976. godine kao član kvarteta klarineta osvojio prvu i specijalnu nagradu žirija, a 1977. godine je ponio prvu nagradu i bio proglašen najboljim sudionikom natjecanja u grupi puhačkih glazbala. S velikim uspjehom nastupao je i kao student. Godine 1981. Na natjecanju glazbenih akademija ponovo osvaja prvu nagradu, na natjecanju klarinetista 1986. drugu nagradu, a na Međunarodonom natjecanju Muzičke omladine specijalnu nagradu za izvedbu djela 20. stoljeća. Od 1984. godine djeluje kao solist orkestra Opere HNK Split. Nastupao je kao solist uz Simfonijski orkestar HRT, Simfonijski orkestar HNK Split, Hrvatski komorni orkestar, Splitski komorni orkestar te uz Orkestar HRM, a oduševljava publiku nadahnutim interpretacijama najzahtjevnijih djela za klarinet solo i klarinet uz pratnju klavira na recitalima. Uskoro mu izlazi i prvi samostalni CD s djelima hrvatskih skladatelja u izdanju CANTUSA. Željko Milić djeluje i kao glazbeni pedagog u zvanju docenta na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

MIRJAM LUČEV (harfa) Glazbeno školovanje započela je kod prof. Dunje Lučev u Splitu, a nastavila studijem na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Rude Ravnik Kosi. Odmah nakon diplome 1993. postaje solisticom Zagrebačke filharmonije te dobiva prva priznanja na natjecanjima mladih umjetnika: Darko Lukić  za solo harfu 1994, te duo flauta i harfa (Penezić - Lučev) 1997. Usavršavala se kod prof. Isabelle Moretti u Francuskoj te kod prof. Patrizie Tassini u Italiji. Solistički je nastupala sa značajnim hrvatskim orkestrima poput Zagrebačke filharmonije, Varaždinskog komornog orkestra te Dubrovačkog simfonijskog orkestra. S oboistom B. Mihanovićem, Zagrebačkom filharmonijom te pod vodstvom Uroša Lajovica imala je 1996. hrvatsku praizvedbu Koncerta za obou, harfu i orkestar W. Lutoslavskog. Surađuje s različitim komornim ansmblima te s renomiranim umjetnicima kao što su Pierre Ives Artaud, Branko Mihanović, Darko Petrinjak, Ana Domančić, Renata Penezić i drugi. S flautisticom Anom Domančić snimila je CD pod naslovom Glazba za flautu i harfu, a izdan je i njezin prvi samostalni CD pod naslovom Harfa. Na njemu su interpretirane  neke od skladbi ključnih za francusku glazbu 18. i 19. stoljeća skladatelja poput Marcela Tourniera, Gabriela Piernea ili Marcela Samuela Rousseaua, a CD uz jednu kompoziciju Bernarda Andresa (sina glasovite harfistice Michilene Kahn) također sadrži i radove hrvatskog skladatelja Tomislava Uhlika čija su Tri preludija skladana upravo za Mirjama Lučev.

ŽARKO PERIŠIĆ (fagot)  rođen je 1967. u Splitu gdje završava osnovno i srednje glazbeno obrazovanje. Muzičku akademiju, smjer fagot u klasi prof. Marijana Kobetića, diplomira 1990. godine u Zagrebu i još za vrijeme studija osvaja brojne republičke i savezne nagrade kao fagotist i komorni glazbenik. Po završetku studija nastavlja usavršavanje na Visokoj školi za glazbu Mozarteum - u Salzburgu, postdiplomski studij u klasi prof. Milana Turkovića, a potom i prof. Richarda Gallera. Umjetničku karijeru započinje 1992. u Izraelu kao fagotist u orkestru Izraelskog Radija u Jeruzalemu, gdje surađuje do 1996. i u tom razdoblju nastupa i kao solist s orkestrom “Violine kralja Davida” iz Jeruzalema, s komornim gudačkim ansamblom Izraelskog Radija, te s ansamblima “Dvadeseto stoljeće”, “Van Leer”, “Musica Nova”, “Kaprisma”, Izraelskim komornim orkestrom i Simfonijskim orkestrom iz Tel Aviva. Također predvodi duhački kvintet Simfonijskog orkestra iz Jeruzalema, kao i Duhački trio “Divertimento”. Od rujna 1996. god. prelazi na mjesto solo-fagotista u Salzburškoj komornoj filharmoniji, gdje uz druge angažmane nastupa i danas. Od 1997. surađuje kao predavač na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, za predmete Fagot, Komorna glazba i Orkestralne dionice, te dobiva zvanje docenta 1999. god. Osnivač je duhačkog kvinteta “Sinergija 5”, a od 2001. postaje solo-fagotist i član Umjetničkog vijeća “Vojvođanskih Simfoničara” u Novom Sadu, gdje aktivno nastupa kao izvođač i menadžer za soliste i dirigente. Koncertno djeluje s ansamblima: “Camerata Salzburg”, “Austrijski ansambl za novu glazbu” iz Salzburga, “Dvadeseto stoljeće” i “Klangforum” iz Beča, orkestrima “Gustav Mahler komorni orkestar”, “Gruzijski komorni orkestar”, “Mozarteum orkestar”, “Budapest festival orkestar”, “Komorni orkestar Europe”, a diljem Europe nastupa i kao solist na fagotu. U komornoj glazbi surađuje s brojnim umjetnicima od kojih treba izdvojiti: Zyprien Kastaris, Werner Hink, Hanna Wienmeister, Thomas Kakuska, Franck Stadler, Bernie Heinrichs, Clara Dent, Mate Bekavac, Jasminka Stančul, Alexandar Janiczek, Johannes Hinterholzer. U studenom 2002. nastupio je u Salzburgu na proslavi 80. godišnjice osnutka “udruge skladatelja Austrije” kao dirigent austrijskog ansambla za novu glazbu sa skladbama J. Kotschija, D.D’Asea i M. Jarrela, a u svibnju 2003 s istim ansamblom dirigira Knussena i Adesa. Kao dirigent nastupa i s orkestrom Akademije umjetnosti u Novom Sadu. Godine 2004. primljen je za docenta - predavača za fagot na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Sljedeće godine nastupa na Zagrebačkom Biennaleu - međunarodnom festivalu suvremene glazbe. Od 2005. godine djeluje kao solo fagotist simfonijskog orkestra HRT u Zagrebu.

IVAN REPUŠIĆ (1978) ponikao je u zadarskoj glazbenoj sredini (Glazbena škola Blagoje Bersa) i pripada mlađoj generaciji nadarenih hrvatskih dirigenata obrazovanih na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studij dirigiranja završio je u klasi mo. Igora Gjadrova i mo. Vjekoslava Šuteja. Ostvarivši tokom karijere suradnju s gotovo svim istaknutim hrvatskim orkestrima, Repušić je istobno prošao brojna usavršavanja kod takvih imena kao što su mo. Ronald Zollman, mo. Jack Stamp, mo. Gianluigi Gelmetti, mo. Kazushi Ono...
Od sezone 2002. dirigent je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Debitirao je operom Ljubavni napitak G. Donizzetia u studenom 2002, a do sada je ostvario nekoliko uspješnih premijernih i repriznih naslova: P. I. Čajkovski: Ščelkunčik (premijera 2003), G. Verdi: La traviata (pretpremijera 2004), J. Hatze: Povratak, R. Leoncavallo: Pagliacci, J. Gotovac: Ero s onoga svijeta... Na jubilarnom 50. Splitskom ljetu dirigirao je operom Nabucco G. Verdija,  za koju je nagrađen nagradom Slobodne Dalmacije JUDITA za najbolje ostvarenje u glazbenom programu. Od 2004. godine asistent je za dirigiranje na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Sezonu 2004/05 Ivan Repušić započeo je premijernim dirigiranjem Lucia di Lammermooor Gaetana Donizettija u režiji Krešimira Dolenčića i predstava je polučila rijetko viđene unisone pohvale kritike za kvalitetu i studioznost izvedbe. Slične pohvale doživjelo je u HNK Split i njegovo dirigiranje baletnom premijerom Minkusova Don Quijotea u koreografiji Valentine Ganibalove, a 2005. godinu obilježilo je i Repušićevo gostovanje u Japanu sa Zagrebačkom filharmonijom, kao što će je zacijlo obilježiti i skora premijera Evgenija Onjegina kojom Repušić dirigira u novoj sezoni HNK Split. Posebnu stranicu Repušićevih nadahnutih dirigentskih prinosa svakako predstavljaju i njegovi nastupi sa Splitskim komornim orkestrom s kojim surađuje od njegova osnutka.