17. MARULIĆEVI DANI

TRI KLJUČA
Riječ izbornice

Željka Turčinović

Za ovogodišnje, 17. Marulićeve dane prijavljeno je dvadeset i šest predstava iz šest zemalja ili, preciznije, sedamnaest iz Hrvatske, tri iz Bosne i Hercegovine, dvije iz Slovenije, jedna iz Crne Gore, dvije iz Srbije te jedna iz Litve.

U zadanim okvirima (domaći tekst) i  postavljenim koordinatama (klasici, suvremeni pisci, autorsko kazalište) odabrala sam devet predstava, i to tri iz inozemstva i šest iz Zagreba, Osijeka, Splita i Rijeke, koje pokazuju presjek umjetnički atraktivnih predstava u jednogodišnjoj produkciji kazališta koja na repertoaru imaju hrvatski tekst; neovisno radi li se o izvornom dramskom tekstu, dramatizaciji ili tekstu koji je nastao kao rezultat improvizacije na kojemu je, zatim, strukturirana predstava.

Kriteriji moga izbora predstava bili su: inovativno iščitavanje dramskog predloška, autorsko kazalište te ne manje važan fenomen publike, koji zaslužuje atraktivne predstave kako u žanru tako i u interpretaciji.

Žanrovski, predstave se kreću od melodrame do groteske, tematski problematizirajući tragičnost metamorfoze mita u dramu kojoj je žrtva žena, obitelj, društvo, impersonalna jedinka. Nažalost, u ovogodišnjoj ponudi nije se našla ni jedna predstava baštinskog teatra. Je li tome razlog nezainteresiranost redatelja, repertoarna neatraktivnost za kazališne ravnatelje ili nešto treće, tema je, možda, jednog stručnog okruglog stola u popratnom programu budućih Marulićevih dana?!

Iako sam priželjkivala da ih bude više, na 17. Marulićevim danima zastupljene su samo dvije drame suvremenih hrvatskih dramatičara srednje i mlađe generacije koje su tematski fokusirane na recentnu društvenu problematiku, a izvrsne su u svojoj scenskoj interpretaciji. Jedna je hrvatska praizvedba, Ničiji sin, prošle godine najizvođenijega hrvatskog dramatičara Mate Matišića, koja na crnohumorni način iščitava  poslijeratne traume naše društvene stvarnosti, a druga slovenska praizvedba (hrvatska je nestala prije nego što je zaživjela) drame Ovaj krevet je prekratak ili Samo fragmenti, u kojoj inovativna režija nalazi pravi oblik za fragmentarnu dramaturgiju mlade i darovite hrvatske dramatičarke Nine Mitrović. Ostale ponuđene predstave temeljene na tekstovima suvremenih hrvatskih dramatičara nisu bile više od rutinskih repertoarnih uradaka nezanimljivih festivalskom načinu razmišljanja.

Nacionalni festival drame teško je zamisliti bez novog iščitavanja dramskih klasika koji su u mom izboru zastupljeni s četiri predstave u rasponu od velikih ansambl predstava (Nadarević / Ogrizovićeva Hasanaginica, s izvrsnim glumačkim kreacijama i nezaobilaznim fenomenom publike; litavska Gospoda Glembajevi, s novim čitanjem Krleže, oslobođenim klišeja i predrasuda, fokusiranim na emotivne odnose među dramskim likovima); do gotovo komornih uprizorenja kakva su Vojnovićeve Maškarate ispod kuplja, predstava rembrandtovskih kolorita u kodu magičnog realizma te Begovićev Bez trećeg, predstava redateljskog  minimalizma i glumačke ekspresivnosti. Njih prati osječka predstava Kurve našeg suvremenika Feđe Šehovića, s uspjelom kabaretskom aktualizacijom dramskog predloška.

Trećoj skupini pripadaju predstave autorskog kazališta - Rajković / Jelčićeva S druge strane i Anočićev Smisao života gospodina Lojtrice - kojima je ishodište ideja i tema, a tekst dolazi kao rezultat glumačke improvizacije i redateljskog istraživanja. U tematskom sondiranju problema riječ je o samoći i usamljenosti, gotovo amblematskim temama suvremene dramatike.

Konačno, željela bih da u ovom izboru predstava festivalska publika uživa u  novim, umjetničkim interpretacijama (braneći tako Festival od skleroze i akademizma, s jedne strane, ali i estradizacije i skečeva, s druge strane), a da hrvatski dramski tekstovi postanu stalni repertoarni gosti naših kazališta u još boljim, hrabrijim i provokativnim interpretacijama.