|
|
Giacomo Puccini
SESTRA ANGELICA / GIANNI SCHICCHI
Premijera: HNK Split, 18. travnja u 20.30h
|
Dirigent |
Ivan Repušić |
|
Redatelj |
Fabio Sparvoli |
|
Scenografkinja |
Vesna Režić |
|
Kostimografkinja |
Dženisa Pecotić |
|
Zborovođa |
Neven Radaković |
| |
|
|
uloge
(podjele po
izvedbama - link) |
|
SESTRA ANGELICA |
|
Sestra Angelica |
Valentina Fijačko,
Božena Svalina |
|
Kneginja, njezina teta |
Žana Marendić Bučević |
|
Predstojnica samostana |
Davorka Horvat |
|
Zamjenica predstojnice |
Antonija Teskera |
|
Učiteljica novakinja |
Barbara Sumić |
|
Sestra Genovieffa |
Ana Lice |
|
Sestra Dolcina |
Jelena Brnadić |
|
Sestra Osmina |
Maja Spaija Tomas |
|
Sestra bolničarka |
Irena Parlov |
|
1. sakupljačica milodara |
Snježana Katić |
|
2. sakupljačica milodara |
Sonja Runje |
|
1. sestra laikinja |
Tea Slavica |
|
2. sestra laikinja |
Lea Ančić |
|
1. novakinja |
Jelena Čilaš |
|
2. novakinja |
Diana Kurobasa |
|
|
|
|
GIANNI SCHICCHI |
|
Schicchi |
Giorgio Surian, Kiril
Manolov |
|
Lauretta, njegova kći |
Tamara Franetović Felbing |
|
Zita, zvana Stara |
Terezija Kusanović |
|
Rinuccio, Zitin nećak |
Tomislav Mužek
|
|
Gherardo, Buosov nećak |
Sveto Matošić Komnenović, Špiro Boban |
|
Nella, njegova žena |
Ana Lice |
|
Gherardino, njihov sin |
Stipe Bakić |
|
Betto, Buosov šurjak |
Božo Župić |
|
Simone, Buosov bratić |
Dinko Lupi |
|
Marco, njegov sin |
Vinko Maroević |
|
Ciesca, Marcova žena |
Davorka Horvat |
|
Spineloccio, liječnik |
Tonči Banov |
|
Notar |
Mate Akrap |
|
Pinellino, postolar |
Marijo Krnić |
|
Guccio, ličilac |
Jadran Barišković |
|
Buoso Donati |
Darijo Tvrdić |
|
|
|
ZBOR I ORKESTAR HNK SPLIT
Koncertmajstor: Julian Nechita
Korepetitorice: Vera Pavasović, Tetjana Borčagivska
Inspicijentica: Elza Tudor Gančević
Šaptačica: Mirjana Zelić
Asistent redatelja: Ozren Bakotić
Asistent kostimografkinje: Mario Leko
Riječ redatelja
Ove dvije opere, Sestra Angelica i
Gianni Schicchi, koje zajedno s Plaštom čine triptih, nastale su zahvaljujući
geniju libretista Giovacchina Forzana koji je svojom kreativnošću i teatarskim
senzibilitetom dao Pucciniju dvije priče koje su mu nedostajale; ovaj je, naime,
već imao u glavi sadržaj Plašta, treće opere koja je trebala zaključiti triptih.
Sestra Angelica se nekim stihovima referira na događaje iz Butterfly, koja je
Pucciniju bila posebno draga, i kao ženski lik i kao tema; bol Cio Cio San,
njena ranjena majčinska ljubav tu dominira scenom, te ona, izmučena moralnom
torturom kojoj je izlažu drugi, izlaz nalazi u samoubojstvu. I Tosca podnosi, na
određen način, torturu koja je u njenom slučaju fizička, i završava na sličan
način. No, za razliku od Butterfly, Sestra Angelica nije rob vlastitih izbora,
ona ne odlučuje sama o svojoj sudbini. Žrtva je zadrtosti koja se obrušava na
nju i njen aristokratski svijet; zbog konvencija klase kojoj pripada zanijekali
su joj pravo na majčinstvo, zatočili je među zidove samostana kako bi sahranili
njenu krivicu i osudili je tako na vrijeme koje stoji. Sestra Angelica talac je
zaustavljenog vremena, zaustavljenog od strane drugih, vremena sadašnjeg koje je
prazno i bez ljubavi, sjećanje na koja neprestano obnavlja njenu bol.
Za razliku od Sestre Angelice, Gianni Schicchi je komedija u svom najčišćem
obliku, puna neizrečenosti, nekih priča koje su se stvarno dogodile, poput one o
firentinskoj obitelji Bischeri, zabilježenoj u ansamblu ''Ecco la' un Donati...''
Središnji čvor Schicchija dolazak je na scenu nove društvene klase, bogate
buržoazije. To je taj „gente nova“ o kome pjeva Rinuccio, koji će uskoro
zamijeniti aristokraciju. Nadalje, Puccini je odlično poznavao psihologiju
Toskanaca, u ovom slučaju Firentinaca. Egzemplaran je i nevjerojatno aktualan
njegov portret Giannija Schicchija: grubi čovjek koji je prilagodljiv,
oportunist i inteligencija a u osnovi dobrog srca kad je u pitanju sreća njegove
kćerke Laurette.
Različiti likovi iz obitelji Donati oslikani su na način koji je i moderan i
lucidan: ljubav, poštovanje, ljudsko suosjećanje njima su nepoznate riječi, sve
se okreće oko oporuke i vlastitih interesa: a nisu li upravo pohlepa i osobni
interes glavne pokretačke sile našeg društva?.
Fabio Sparvoli
FOTOGRAFIJE ZA DOWNLOAD
(klikom na neku od malih
fotografija otvara se fotografija pogodna za objavljivanje)
PRESS CLIPPING:
SKALA OSJEĆAJA, Tonći Šitin,
www.kulisa.eu
NOVA OPERNA USPJEŠNICA, Bosiljka Perić Kempf,
Novi list, 23. 4. 2009.
TRIJUMF HRVATSKE PJEVAČKE MLADEŽI, Tatjana
Alajbeg, Vijenac, 23. 4. 2009.
EMOTIVNA MELODRAMA I VRCKAVA FARSA, Igor Brešan,
Slobodna Dalmacija, 20. 4. 2009.
|
