 |
|
NAPOKON USPIO SHAKESPEARE Premijera Shakespeareove komedije u režiji Eduarda Milera pokazala je ozbiljnu namjeru splitskog HNK da podigne domaće kazališne kriterije "'Na tri kralja' ne samo da formalno pripada komediji zablude, već se i sadržajno zasniva ne esencijalnoj zabludi u prepoznavanju sreće. Milerova režija ostavlja prostor gledatelju da sretni završetak sagleda u drugačijoj dimenziji, kao nijekanju razočaranja i stvaranju iluzije gotovo konceptualno zasnovane na borbi protiv patnje. Dramski predložak 'Na tri kralja' temelji se na klasičnom ljubavnom trokutu u kojemu se glavna junakinja Viola, koju tumači Senka Bulić, preodjeva u muškarca, te se zaljubljuje u svojega gospodara vojvodu Orsina (Čedo Martinić), koji pati za groficom Olivijom (Ksenija Prohaska). No, grofica se zaljubljuje u preodjevenu ženu. Iz komične situacije te dvostruke obmane nazire se središnji motiv koji pitanje seksualnosti problematizira kroz androginu junakinju čija neodređena spolnost ne dopušta da se razriješi nastali ljubavni čvor. On se rastvara tek kada u dramu ulazi njezin brat blizanac te se prvobitan lik preodjevene Viole, koji je sadržavao i muške i ženske karakteristike, razdvaja u dvoje. Nužnost da se na sceni kao brat i sestra pojave dva tjelesno ista glumca, Miler pojednostavljuje izuzetnom redateljskom intervencijom."
"Neki su se rodili veliki, neki postižu veličinu, a neki je dobivaju na dar."
"Mudrac koji daje ludi novaca, izaći će na dobar glas, kad se dva petka zajedno sastanu." |
ZAMKE NEMOGUĆE LJUBAVI Redatelj Miler pronašao je u Shakespeareovoj komediji ozbiljnu dramu u kojoj je moćno dominirala Senka Bulić u dvostrukoj ulozi snažne Viole i nježnog Sebastiana "Miler je nakon prethodnoga uspjeha s Moliereovim 'Tartuffeom' splitskoj publici ponovo donio svoju interpretaciju još jednoga dramskog klasika, ovoga puta trenutačnog svjetskog hit autora - Williama Shakespearea. U bardovoj komediji 'Na tri kralja' u kojoj je stari majstor kao nitko prije njega progovorio o zaljubljenosti kao bijegu od samoće, kompleksnim muško-ženskim odnosima, travestiji i androginosti u nama svima, Eduard Miler i dramaturginja Žanina Mirčevska pronašli su vrlo ozbiljnu dramu. U njihovoj verziji te priče Viola (u izvanrednom tumačenju Senke Bulić koja je, jednako kao i Ksenija Prohaska, kao gošća uvelike osvježila splitski ansambl), stiže u mračnu i uspavanu Iliriju, čiji stanovnici žive pod zemljom u rupama. Svi su u toj zemlji ispod čarobnoga zvjezdanog neba, počevši od vladara, nesretni i sami i to zbog ljubavi."
KOMEDIJA
PROMAŠENIH LJUBAVI Tjeskobna bajka o obmanama, iluzijama i zvjezdama obasjanoj Iliriji, što gledatelje vodi kroz čudesno teatarsko putovanje... "Na morsku obalu zvijezdama obasjane Ilirije more će izbaciti Kapetana i Violu, a na velikoj crnoj kosini što zatvara pozornicu splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta, u dvoznačnosti svijeta i dramskih likova, odigrat će se prizori promašenih ljubavi, poput teatarskog sna koji nas budi i prepušta stvarnosti... Namjesto veselih tonova i komičnih prerušavanja, Miler očitava tu popularnu komediju, prvi put izvedenu početkom 1600. godine, iz nesigurnih perspektiva našeg vremena, kroz nemir zaljubljenih likova i pukotine ilirskih samoobmana u kojima se neispunjene žudnje naposljetku zadovoljavaju fikcijama. Na putu happy enda sve je dopušteno i moguće. Shakespeareovi se junaci brane iluzijama i svoju realnost ostvaruju u tuđim pogledima, ogledajući se, umjesto u zrcalu, u Drugome. Ta suptilna, dvosmislena igra na pozornici uvodi ilirsku stvarnost u teatarske granice, a protagoniste bajkovite komedije, na početku izgubljene i razdvojene, prenosi u prostor što je oduvijek bio rezerviran za san."
U čemu je bit ilirske
samoobmane? U jednom uspavanom mjestu poput Ilirije, u kojemu se ne događa ništa, svi pokušavaju osmisliti život, naći sebi motivaciju i tako ispuniti vakuum. Ne događaju se ratovi i sve je podređeno skladu hijerarhije. Dok se u drugim Shakespeareovim komadima likovi bore za vlast, bogatstvo, čine krvne osvete, brane čast, junaci Na Tri Kralja "bore" se pronaći svoga partnera i u najboljem slučaju završiti brakom. Izgleda da je modus vivendi za llirce sreća u braku. Brak kao slika sreće cinični je Shakespearov komentar te "institucije" i tretiran je kao oblik samoprijevare. U komadu je čak i sam fenomen SREĆE samoobmana; odnosno sreća kao utopijsko načelo samo je pozitivna iluzija. Gorčina ove komedije proizlazi iz toga što se bavi ljudima sklonima iluziji i prividu. Sklapanje kraja komada u izvedeni happy end, u kojemu su svi samo prividno sretni, čini od ove komedije "gorku" komediju. Koncept happy enda u tekstu Na Tri Kralja namjerno je teatralno (neplauzabilno) izveden, tako da može funkcionirati samo kao sretan završetak bajke. Ova komedija zacijelo i funkcionira kao bajka, odnosno kao komentar bajke. U tekstu, stvari se razvijaju i događaju onako kako bismo željeli. Sebastian nije mrtav, Olivija se zaljubljuje u djevojku, ali na kraju dobiva mladića, Mladić (Cesario) zaljubljuje se u Vojvodu. Ali proizlazi da je mladić prerušena djevojka. U nju se zaljubi Vojvoda i tako zaboravlja ljubav prema Oliviji, zbog koje je ranije bio spreman i umrijeti. Sve stvari se kreću prema potpunom happy endu. I neakronizmi - nekoliko njih u tekstu - u funkciji su artificijelnog happy enda. To znači, ako se stvari i ne bi mogle dogoditi, mi, unatoč vremenskoj neuskladljivosti i neplauzabilnosti, u mašti kreiramo njihovu realizaciju. Tekst govori o nama ljudima koji ispunjavamo život maštarijama i daydreamsima, prepuštamo se prividu i tako se obmanjujemo. |
