Jjudita - press clipping

VELIČANSTVENA MANUILENKO

Među svim akterima zabljesnula je Nelli Manuilenko (Judita). Usput rečeno, ova je istinska umjetnica ponijela nagradu Hrvatskog glumišta za ovu kreaciju, nagrađena je 'Juditom' za svoju Abigaille, a u Split je donijela i nagradu 'Milka Trnina'. Uvijek savjesna razradila je svaki detalj svoga pjeva savršeno precizno, čak i dikcijski nadvisivši sve protagoniste, budući da joj je, kao Ukrajinki, bliska stara čakavština i staroslavenska liturgija. Glasovno nadasve sigurna, intonativno stabilna, a u registrima uravnotežena, nametnula se lijepim, stasitim likom te inteligentnom glumom.

Svojim golemim iskustvom, Neven Belamarić (Oloferne) uspješno se probijao i basso profondo lagama kroz jaki orkestar. i ostali solisti bili su zvučni i tehnički izgrađeni

Nila Kuzmanić Svete, Kult, 01. 12. 2000.

GLAZBENI DOGAĐAJ GODINE: PRAIZVEDBA 'JUDITE' FRANE PARAĆA

"Ako se treba odlučiti za jedan glazbeni događaj godine - a danas se može potvrditi da ih je bilo bezbroj, i to dobrih - neka to bude praizvedba 'Judite' Frane Paraća na otvorenju Splitskog ljeta. Split se unaprijed hvalio svojim 'pokerom asova' koji postavljaju predstavu: skladateljem Paraćem, dirigentom barezom, redateljem Selemom i scenografom Trebotićem. Njima su se pridružile i dvije dame kostimografkinje, Irena Sušac i Ruta Knežević te uz ostale tumače nenadmašna Nelli Manuilenko u naslovnoj ulozi. dugo se nitko ili točno ne sjeća kada je praizvedba jedne domaće opere doživjela takav uspjeh. Pa ipak, osim za pojedina ostvarenja, nije dobila godišnju nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika za predstavu u cjelini."

Maja Stanetti, Večernji list, 07. 01. 2001.

FRANI PARAĆU NAGRADA "SLAVENSKI" ZA 2000. GODINU

Nagrada "Josip Šolcer Slavenski" što je list Vjesnik dodjeljuje za najbolje djelo hrvatske ozbiljne glazbe, za 2000. godinu pripala je operi Judita Frane Paraća... Žiri u sastavu Tonko Ninić (predsjednik), Višnja Požgaj, Miroslav Miletić, Ennio Stipčević i Nenad Turkalj nije imao lak zadatak jer su nominirana bila sjajna djela izjednačene vrijednosti: "Concerto 2000" Milka Kelemena, "Ljetni diptih" Stanka Horvata, "Fidelissima Advocata Croatiae" Josipa Magdića, "Judita" Frane Paraća i koncert "Goslice su potrte" Mladena Tarbuka.

Uvažavajući sa zadovoljstvom visoku vrijednost ostalih nominiranih skladbi, žiri se jednoglasno odlučio za "Juditu" ocijenivši da na hrvatskom glazbeno-scenskom planu opera "Judita" na dragocjen način proizlazi i iz ljepote teksta jednog od najvećih hrvatskih književnika, Marka Marulića, a da je svojim glazbeno-dramaturškim osobinama od kritike opravdano stekla laskavo priznanje kao "opera za 21. stoljeće". Djelo je u okviru Ljetnoga festivala predstavila Opera splitskog HNK u sjajnoj izvedbi pod ravnanjem Nikše Bareze, u režiji Petra Selema i scenografiji Matka Trebotića, s Nelli Manuilenko i Nevenom Belamarićem u glavnim ulogama Judite i Oloferna.

Vjesnik, 13. 04. 2001.

SNAGA I SKLAD IZMAŠTANE IZVEDBE

"Sam čin praizvedbe Judite bio je neobično dojmljiv. Zapravo, bio je na razini izmaštane romantične priče u kojoj je skladatelj doživio svoj, jamačno najveći osobni trijumf, ovjenčan cvijećem i burnim aklamacijama zadivljenoga mnoštva. Ako je u početnim prizorima izvedbe i bilo određenih nedoumica, one su se rastočile od početka trećega čina, kada je ansambl koji je do tada bio pomalo suzdržan u svojim emocijama odjednom počeo vibrirati punim kreativnim nabojem. I dok su se s jedne strane rušile barijere između solista i angažiranih ansambala naspram publike, istodobno je snažilo povjerenje publike prema autoru i njegovu djelu. Od tada, prilično bojažljive aklamacije tek posebno revnih pojedinaca počele su zamjenjivati prave bujice iskrenog odobravanja temperamentnoga gledališta."

"Tako nešto rijetko se događa u Splitu! I prirodno je da su se bujice ushita na kraju predstave slile u jedinstveni usklik kako Marulovu geniju (kojemu dugujemo poetski predložak), tako isto i Paraću kao tvorcu opere, čija je sigurna budućnost bila zajamčena činom izmaštane izvedbe. Uostalom, čak i kod stručnih ocjena Judite i njezine izvedbe vladala je sinkronost (kakva nije uvijek uputna, ali je dobra kad se radi o sintetskom djelu izvanredne emotivne snage i profinjena sklada).

Miljenko Grgić, Slobodna Dalmacija, 17. 04. 2001.

JUDITA ODUŠEVILA BIENNALSKU PUBLIKU

"Opera 'Tri sestre' Petera Eötvösa na simboličan je način 'uokvirila' kompoziciju Biennalea i naglasila potrebu afirmacije zanemarenog žanra suvremene opere na hrvatskim pozornicama....

hrvatska suvremena operna scena također je, iako jednim jedinim djelom, opravdala svoj doprinos domaćoj glazbenoj produkciji: 'Judita' Frane Paraća dovela je ansambl HNK iz Splita i oduševila biennalsku publiku."

Branimira Lazarin, Jutarnji list, 02. 05. 2001.

TRAGOM VELIKE NACIONALNE OPERE

S podjednakim oduševljenjem zagrebačka je publika primila tri bijenalske opere: Tan Dunova 'Marca Pola' na otvaranju festivala, 'Juditu' Frane Paraća 22. travnja i 'Tri sestre' Petera Eötvösa s kojom je Muzički biennale Zagreb zaključen 29. travnja...

Paraćeva pak već slavom s prošlogodišnjeg Splitskog ljeta ovjenčana 'Judita' u izvedbi Hrvatskoga narodnoga kazališta Split s ekipom Hari Zlodre, dirigent, Petar Selem, redatelj, Matko Trebotić, scenograf te Nelli Manuilenko u Neven belamarić u glavnim ulogama, u dobrom je duhu, no svakako primjerena vremenu, nastavila trag velike nacionalne opere zahvaljujući dakako i starom Maruliću i našem nadasve darovitom suvremeniku Paraću, skladatelju koji, valja reći, rijetko uspješno vraća suvremenu operu njezinoj melodičnoj i dramskoj kolijevci.

Jagoda Martinčević, Hrvatsko slovo, 04. 05. 2001.

'JUDITA' - IZVOZNI ARTIKL HRVATSKE GLAZBENE KULTURE !?

Žetva 21. muzičkog biennalea Zagreb bila je zaista bogata i to u višestrukom značenju. Svojim sadržajem i organizacionim profilom MBZ je dokazao smisao, a time i potrebu svog (i daljnjeg) održavanja. Dokazao je to vrijednošću izvedenih stranih i domaćih noviteta, čime je potvrđena vitalnost u razvoju suvremene glazbe. Moglo bi se reći - avangarda 20. stoljeća je mrtva, živjela nadolazeća Nova glazba! (...) Očigledno je na djelu i u kulturnim događanjima sve prisutnija globalizacija, kao jedini perspektivni vid razvoja u budućnosti. (...) A k tome valja dodati i blistavost nove hrvatske opere 'Judita' Frana Paraća u sjajnom izvođenju Splitske opere, djela koje je već na startu pobralo najlaskavija priznanja, a ovjenčano je i Vjesnikovom nagradom 'Josip Slavenski' za 2000. godinu. To bi djelo i predstava mogli u ovome času postati dragocjeni izvozni artikl hrvatske glazbene i kazališne kulture. Vlak globalizacije je uhvaćen - pripazimo da iz njega ne ispadnemo.

Nenad Turkalj, Vjesnik, 05. 05. 2001.

ZAGREBAČKI BRAVO 'JUDITI'

Za gostovanje 'Judite' baš kao i za prethodne dvije opere: Tan Dunova 'Marca Pola' u HNK i 'Napudraj joj lice' Thomasa Adesa u 'Lisinskom' vladalo je golemo zanimanje, to više što je Paraćeva opera hvaljena i nagrađivana. datum zagrebačke izvedbe 'Judite' poklopio se s datumom objave spjeva Marka Marulića prije petsto godina!

Dirigentsku je palicu umjesto Nikše bareze za zagrebačko gostovanje preuzeo Hari Zlodre. Predstava redatelja Petra Selema, scenografa Matka Trebotića, kostimografkinja Irene Sušac i Rute Knežević ravnopravno, a u nekim elementima i bolje funkcionira u konkurenciji biennalskih glazbeno-scenskih događanja. Za svoju su izvedbu - uređen Orkestar, moćan Zbor i odreda dobri solisti: impresivna Nelli manuilenko, Neven Belamarić, Ivica Čikeš, Renata Pokupić, Božena Svalina, Vinko Maroević, Špiro Boban, Tonči Banov i drugi - dobili veliki 'bravo' stare i sve više mlade bijenalske publike. a on je bio upućen i skladatelju. Tako se na kraju prošloljetne pohvale 'Juditi' mogu ponovo potpisati.

Maja Stanetti, Večernji list, 24. 04. 2001.

ZAGREBAČKI TRIJUMF PARAĆEVE OPERE

"Treći biennalski dan, koji je u HGZ-u započeo koncertom Puhačkog ansambla Muzičke akademije pod ravnanjem vrijednog Dragana sremeca, kulminirao je u HNK zagrebačkim trijumfom opere 'Judita' Frane Paraća čije je izlazak na pozornicu popraćen gromoglasnim 'bravo!'. Više nego sretna bila je podudarnost izvedbe s datumom na koji je prije pola stoljeća Marulić završio svoju 'Juditu', predložak ove opere. Tim je veća šteta što se u posljednjem trenutku odustalo od titlova koji su na uspješnoj praizvedbi na prošlom Splitskom ljetu publici približili Marulićev jezik. Biennaleu pak veliko hvala što je Paraćeva 'Judita' u izvedbi ansambla splitske opere, kojim je ovaj put uspješno ravnao Hari Zlodre, uopće stigla u Zagreb..."

Branimir Pofuk, Jutarnji list, 24. 04. 2001.

ZAGREBAČKE OVACIJE
Pod zrelom i studioznom palicom, ovoga puta Harija Zlodre, na sceni HNK u Zagrebu, na kojoj je drukčija akustika uspjela dokinuti orkestarsko preglasavanje pjevača, svjedočili smo zvukovnu i misaonu prenošenju kopleksnosti djela, koje je publika ispratila pravim ovacijama. 'Judita' je ušla u tradicijski glazbeni luk što se protegnuo od Bajamontija i Suppea do Gotovca, Tijardovića i Ive Paraća. Ona je u splitskom HNK doživjela već osam repriza - uvijek pred oduševljenim gledaocima, za ovu se operu, nakon dugo vremena, traži karta više, a darovana je i gledaocima na završetku 11. Marulićevih dana.

Nila Kuzmanić Svete, Zarez, 10. 05. 2001.

ZAČUDNO OSMIŠLJENA SCENSKA VIZIJA

'Juditu' je režirao Petar Selem, a način njegova već poslovično statičnog scenskog viđenja ovdje ga je doveo u savršenu korespondenciju s glazbenom komponentom djela. 'Judita' je zapravo ostvarenje bliže scenskoj kantati ili scenskom oratoriju, modelu forme koja je u hrvatskoj glazbi imala samo jednog izrazitog predstavnika, Ivana Brkanovića. Selem je, iz svog redateljskog modela u slučaju 'Judite' izveo sve prednosti i ostvario jednu koncepcijski konzekventnu, začudno osmišljenu scensku viziju. U njoj sve funkcionira po prinicipu crno-bijelo: i jednostavna, funkcionalna scenografija Matka Trebotića, i maštoviti kostimi Irene Sušac i Rute Knežević, koji i u kontrastnoj crvenoj boji Olofernovih vojnika s maskama poput gubavaca (budući da su Asirci neprijatelji, njihovi agresivno crveni kostimi, a pogotovo maske, moraju ih činiti ružnima i odbojnima) ostaju u funkciji crno-bijele tehnike ocrtavanja karaktera.

Kao predstava 'Judita' je funkcionirala vrlo dobro, na čemu treba zahvaliti dirigentu (Juditu je postavio Nikša Bareza, a ovom zagrebačkom izvedbom dirigirao je Hari Zlodre), a svi protagonisti (Božena Svalina kao Ruta, Renata Pokupić kao Abra, Špiro Boban kao Akior, Ivica Čikeš kao Eliakim i Vinko Maroević kao Ozija), posebno pak Neven Belamarić u ulozi Oloferna i Nelli Manuilenko u ulozi Judite, bili su odlični. Izvedba je djelovala dorađeno i ozbiljno pripremljeno, ne samo što se solista tiče, već i što se tiče cijelog ansambla - vrlo solidnog orkestra, zbora i baletnog sastava."

Bosiljka Perić Kempf, Novi list, 27. 04. 200

JUDITA / ULOGE / ORKESTAR - ZBOR - BALET / SADRŽAJ / I RIČJU OPERNOM / REKLI SU...

hnk split	repertoar	novosti	posjet	marketing	arhiv	linkovi	glavna str.
cnt split	repertoire	news	visit	marketing	archive	links	main page

hnk split	repertoar	novosti	posjet	marketing	arhiv	linkovi	glavna str.
cnt split	repertoire	news	visit	marketing	archive	links	main page