Judita - Rekli su...

PETAR SELEM:

SUDJELOVANJE U PUSTOLOVINI

Raditi na nepoznatom i novom djelu uvijek je uzbudljiv osjećaj. Naime, kod realiziranja novog djela ne postoji nikakav čvrst oslonac za kojeg se redatelj može «uhvatiti», niti postoji zadani model koji se može srušiti. Pri stvaranju Judite suočili smo se s posve praznim prostorom, dakle i velikim rizikom, a to nam je priuštilo osjećaj sudjelovanja u pustolovini. Katkad, neka zamisao može zvučati sjajno, a da na sceni jednostavno ne funkcionira. S druge strane, ono što idejno ne izgleda ostvarivim, na sceni se pokaže strahovito uvjerljivim, istinitim i pravim.
Pri stvaranju nečeg novog nužno je pronaći jedan kod, svojevrsnu šifru. Ne radimo dakle već znanu Aidu ili Traviatu, ne pozivamo se na ovaj ili onaj interpretativni ključ, nego konstruiramo prvu i novu nit, nit koja sadrži vlastitu logiku, na tu logiku se oslanja, i vrlo brižljivo pazimo da u procesu stvaranja sve točke budu čvrsto povezane, kako bi se stvorila solidna konstrukcija gesti, situacija, pokreta na pozornici...

HARMONIZIRANJE KLASIČNOG I SUVREMENOG

Kod rada na Paraćevoj, Marulićem inspiriranoj Juditi, situacija je utoliko delikatnija što je bilo potrebno harmonizirati dva spoja. S jedne strane imamo Marulića i njegovo staro djelo, klasika koji spada u relativno daleku prošlost, dok je s druge strane Parać, moderni skladatelj koji čita to staro djelo suvremenim glazbenim jezikom. Ta kombinacija klasičnog i suvremenog stvara posve nov doživljaj i traži dodatnu suptilnost i invenciju, kako se u u osnovnom ključu ne bi izgubili i neki podslojevi. Slično je i s odnosom nacionalne i internacionalne komponente u djelima ovih dvaju autora. Ni Marulića ni Paraća nije potrebno prodavati svijetu – oni mu već pripadaju. Naravno, treba ih pročitati u pravome «ključu» koji ne zapostavlja ni jednu od tih komponenti.

NEVEN BELAMARIĆ:

OLOFERNE: NASILAN, RURALAN, DIVLJI, AGRESIVAN...

Nesustavno, već posve impresionistički govoreći s Juditom prvenstveno asociram novost, svježinu, mediteranski ugođaj, zanimljive iz tradicije preuzete elemente ojkanja, vokalnu dinamiku, uskovitlanost, a što se same uloge tiče, Oloferna doživljavam kao divljeg muškarca, osvajača koji uživa u svojoj agresivnosti i upravo ta agresivnost predstavlja njegov životni horizont. Osobno sam se dosta oslanjao na biblijskog Oloferna, jer mi je omogućavao da lik lakše "apsorbiram" i čistije ga postavim. Inače, moj junak je oličenje ruralnog, silovitog, za razliku od Judite koja je intelektualno dominantnija, te svoje povjerenje poklanja Bogu. U samoj izvedbi isprepliću se dvije struje, stvara se određena vrsta duploga dna – jedna je igra ona realna, a druga je simbolička - što je efekt stvoren radi lakšeg, ali intenzivnijeg doživljaja publike.

JUDITA: MODERNA I SVEVREMENA...

Gledano tematski i u cjelini, Judita je, naravno, i moderna i svevremena istodobno. Premda svaka praizvedba tek treba zaživjeti i pokazati što ona zapravo jest, sadržajno je to priča o mirnom, civiliziranom teritoriju, kojega zaposjeda pohlepni neprijatelj. Dakle, sadrži onu problematiku koja se kroz povijest ciklično ponavlja. Eto, prije samo nekoliko godina i na našem se području dešavalo nešto posve slično onome o čemu Judita govori, a nažalost ne treba se bojati da se sile dobra i zla neće i opet sukobiti, na drugom ili istom mjestu, s protagonistima sličnim ili drukčijim i s ishodom koji je uvijek neizvjestan.

JUDITA / ULOGE / ORKESTAR - ZBOR - BALET / SADRŽAJ / I RIČJU OPERNOM / PRESS CLIPPING

hnk split	repertoar	novosti	posjet	marketing	arhiv	linkovi	glavna str.
cnt split	repertoire	news	visit	marketing	archive	links	main page

hnk split	repertoar	novosti	posjet	marketing	arhiv	linkovi	glavna str.
cnt split	repertoire	news	visit	marketing	archive	links	main page