Judita - I ričju opernom

"...I RIČJU OPERNOM"

Biblijska junaknja Judita postala je i ostala primjerom sretno povezane ljepote i smjelosti, odlučnosti i žrtvovanja. S jedne ju je strane podržavala rodoljubna motivacija, jer je svojim činom spasila svoj (betulijanski, židovski) narod od okrutnih, mrskih (asirskih) napadača, a s druge joj je strane slava počivala na, kažimo tako, protofeminističkoj argumentaciji, jer je njezino djelo dokazivalo vrijednosti i značenje ženske inicijative u nimalo sklonim joj vremenima i izvan tradicijom i konvencijom određenih joj područja. Pridodamo li tomu da se odnos Judite i Oloferna može otčitati u ključu arhetipa "ljepotice i zvjeri" nećemo se čuditi što je njezin motiv nadahnuo kroz stoljeća brojne likovne, književne, dramske, pa i operne varijacije.

Našega Marka Marulića privukla je temi Judite ponajprije rodoljubna inspiracija, jer je svoj spjev pisao u uvjetima izrazite osmanlijske opasnosti i izrazite ugroženosti grada Splita u kojemu je živio i djelovao. kao vjernika obavezivala ga je i religiozna podloga priče, jer je Juditino herojstvo nezamislivo bez velikoga povjerenja u Božju promisao i neostvarivo bez Božje pomoći. Kao pjesnika, međutim, privlačila ga je posebno stanovita dvojnost njezina ponašanja, jer je Judita osim pobožnosti morala imati i očiglednu zavodljivost, a pri ostvarenju svojega nauma trebala je biti i žestoka, okrutna, gotovo na pragu zločinstva. Znao je on da čin opravdava sredstvo, a da ljepota služi kao napast nevinosti, pa je posebno zanimanje pokazivao za likove u grešnim, pogrešnim ili dvosmislenim situacijama, kao što su - osim Judite - Suzana i kralj David, Tamara i Amnon.

Kompozitor Frano Parać se prirodno nadovezuje na Marulića kao na ishodišnoga autora hrvatske književnosti, stvaraoca čije riječi imaju snagu i plastičnost vanvremenog govora. No u stvaranju libreta za svoju operu nipošto nije ostao ravnodušan na neke druge slojeve Juditina mita i narativnoga zapleta i raspleta. Ako je njegova "Missa Maruliana" značila glazbeni hommage uzvišenosti i dostojanstvu izraza hrvatskog pjesničkog klasika i latinističkog humanista, opera "Judita" znači također i korak prema naličju, zatamnjenoj i podsvjesnoj strani patriotsko-kršćanskoga sinkretizma. naime, ne oduzimajući ništa junaštvu i vjeri, računa također na latentnu komponentu erotizma i silovitosti, na životnost nagona i prvotnost povoda.

Drago mi je i ponosan sam na to, što mu je prilikom rada na libretu bila od pomoći Carićeva kazališna adaptacija, na kojoj sam surađivao svojim interpretativnim čitanjem nekih mjesta i konkretnim nadopunama nekih pasusa. Vjeran duhu i karakteru Marulova pijeva, Parać nije ni mogao ni htio ostati ograničen okvirima njegova slova i metra. starozavjetni je kostur poštovao kao i pjesnikovu verbalnu oplatu u mjeri u kojoj je mogao kreativno dograđivati i u drugom mediju transformirati primljene (situacione, ali i fonetičke) impulse.

Odnosio se prema izvorniku kao prema palimpsestnoj podlozi ili dragocjenom arheološkom nalazištu, iz kojega je vadio blistave ulomke, iscrtavajući prostore energetskih silnica. Izražajnost teksta ponekim skraćenjima postala je gotovo ekspresionističkom, a ponavljanjima karakterističnih uzvika i sintagmi ostvarena je sasvim nova, originalna ritmizacija i zvukovna konstrukcija, na kojoj počiva pravi i složeni skladateljski rad.

Nećemo ići ultra crepidam i nećemo ulaziti u glazbene procjene, za koje nemamo kompetencija, ali smijemo ustvrditi da je u samome pristupu tekstu Frano Parać pokazao iznimno umijeće i ljubav, neobičnu istančanost i sklonost prema reduktivnom, minimalnom, primranom, a na takvim je premisama mogao bez predrasuda naći dobru priliku za vlastito stvaralaštvo i plodno ostvarenje. Iskoristivši dijakrono klizanje značenja, poigrat ćemo se na kraju riječima, pa, kao što je Judita "ričju opernom" (pernatom, krilatom riječju po današnjem tumačenju) osvojila Olofernovo srce, stekla njegovo povjerenje; uvjereni smo da će Frano Parać pak svojom "ričju opernom" (odnosno, opernim dosegom) omogućiti dijelu suvremene publike da osluhne i prihvati intenzitete marulova pisanja i poimanja. U primjerenom glazbenom ruhu možda će se još jednom ostvariti Juditina pobožna želja (odnosno pjesnikova izvorna namjera) "da riči jazika moga se zabiju u sarce človika".

Tonko Maroević

JUDITA / ULOGE / ORKESTAR - ZBOR - BALET / SADRŽAJ / REKLI SU... / PRESS CLIPPING

hnk split	repertoar	novosti	posjet	marketing	arhiv	linkovi	glavna str.
cnt split	repertoire	news	visit	marketing	archive	links	main page

hnk split	repertoar	novosti	posjet	marketing	arhiv	linkovi	glavna str.
cnt split	repertoire	news	visit	marketing	archive	links	main page