Henrik Majorov - Karen Hačaturjan CIPOLLINO

Skladatelj Karen Hačaturjan
Libreto Genadij Rihlov u redakciji Henrika Majorova
prema motivima priče Čipolino Giannija Rodarija)
Koreograf Henrik Majorov
Dirigent Hari Zlodre
Asistentica koreografa Ana Majorova
Scenografkinja Dinka Jeričević
Kostimografkinja Sonja Obradović
Oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić
Baletni majstori i pedagozi Vlodimir Šuvalov i Almira Osmanović
Učenice baletnog studija uvježbala Dunja Njegovan
Glazbeni voditelj i inspicijentica Irina Nikolenko
Asistent scenografije Ozren Bakotić

Cipollino: Andrej Kremz *, Ajdar Valejev; Rotkvica: Elena Nikolajeva *, Korana Bilan, Monica Dinoni, Jelena Zekić; Magnolija: Irina Čaban *, Albina Rahmatullina; Grof Višnjica: Azamat Nabiullin *, Artjom Žusov: Grofice Višnje: Albina Rahmatullina* , Sanja Nevešćanin *, Irina Čaban, Svjetlana Tušek, Nonna Čičinina; Princ Limun: Dmitrij Rodikov *, Remus Dimache; Sinjor Pomidor: Lev Šapošnikov *, Igor Gluškov; Otac Cipollone: Antonio Rell *, Nikša De Marchi; Majka Cipolla: Snježana Radica *, Nonna Čičinina; Sestrica Cipolletta: Monica Dinoni *, Jelena Zekić; Otac Rotkva: Igor Gluškov *, Lev Šapošnikov; Majka Rotkva: Nonna Čičinina *, Bruna Reić Ščepanović; Brat Rotkvica: Blanka Galić *, Jelena Zekić; Kum Tikva: Ajdar Valejev *, Andrej Kremz, Daniel Jagar; Majstor Grozdić: Romulus Dimache* : Vrtlar Kaktus: Artjom Žusov *, Azamat Nabiullin / Remus Dimache; Dirigent: Remus Dimache *, Artjom Žusov / Buga Jeričević Profesor Kruška: Artjom Žusov *, Remus Dimache / Azamat Nabiullin; Veliki cvijetovi: Tea Brbora*, Nonna Čičinina *, Svjetlana Tušek, Sanja Kaliterna / Tea Jelić, Sanja Nevešćanin, Kristina Burić; Mali cvijetovi: Jelena Zekić*, Nikol Marčić*, Monika Dinoni*, Sonja Gaj *
Jolanda Ercegović, Zvončica Gracin, Korana Bilan, Blanka Galić; Policajci: Nikša De Marchi*, Mario Buličić*, Davor Čakarić*, Gordan Bulić * Daniel Jagar; Gosti, narod: Mirta Buškulić, Marinka Pelivan, Maša Milas, Ena Staničić, Darija Ivošević, Ozana Čipčić, Nikolina Martić, Vica Pelivan, Dora Katić, Ela Braović, Tonia Vukušić, Petra Gulišija, Katarina Andrijašević, Klara Rumora, Maja Lončar, Diana Njegovan, Sonja Trebotić, Nina Karaman, Vanesa Đogaš

Balet Cipollino svoju je praizvedbu imao u Kijevskom opernom i baletnom teatru još 1974. godine, a već punih 30 godina ta šarena i razigrana baletna bajka ne silazi s repertoara moskovskog Boljšoja na odušev-ljenje publike svih uzrasta. Zasluga je to, u svakom slučaju, sjajne glazbe Karena Hačaturjana, živopisnih likova rođenih u mašti legendarnog pisca za djecu Giannija Rodarija, ali ponajviše koreografskog i redateljskog talenta Henrika Majorova. Priča je to o čarobnom gradu u kojem nepravedna vlast narodu-povrću ruši kuće, želi nametnuti porez na sunce, zrak i kišu, a pobunu protiv „vladajuće klase“, utjelovljene u likovima vječno ljutitog princa Limuna, oholih Višnjica, nabusitog sinjor Pomidora... predvodi mali Cipollino (Kapulica). Majorov je tu živopisnu priču ispričao prštavim i tehnički složenim plesnim jezikom, pa su se u ulogama ove Majorovljeve glazbeno-scenske bajke rado okušavala i velika plesačka imena, poput Mihaila Civina, Nine Sorokine i Marisa Liepe koji su plesali na premijeri u Boljšoju prije 30 godina.

Splitska premijera sedamnaesta je produkcija Cipollina, a kao i sve dosadašnje na scenu je postavlja sam Cipollinov otac, Henrik Majorov. U naslovnoj će se ulozi izmjenjivati Andrej Kremz i Ajdar Valejev, plesači koji su u svojim dosadašnjim nastupima dokazali ne samo svoju vrhunsku tehniku, već i afinitet za komične uloge. Cipollino je balet s mnogo tehnički zahtjevnih uloga pa će u splitskoj premijeri brojni solisti tumačiti i po nekoliko likova. Pored spomenutih Kremza i Valejeva nastupit će tako i Azamat Nabiullin, Artjom Žusov, Daniel Jagar, Elena Nikolajeva, Korana Bilan, Albina Rahmatullina, Irina Čaban, Lev Šapošnikov, Igor Gluškov, Remus Dimache i ostali solisti i članovi ansambla splitskog Baleta, uz značajno učešće djevojčicâ iz Baletnog studija HNK u Splitu.

Glazba baleta Cipollino u svojim osnovnim elementima, kao i u orkestraciji pravi je izdanak ruske glazbe-ne tradicije obilježene tradicijom, promišljanjem, iskustvom i majstorstvom. U Cipollinu tako čujemo glazbene sklopove i konstrukciju brojeva tipičnu za Čajkovskog iz njegovih najboljih baleta, nasuprot harmo-nizaciji i tonalitetnim skokovima iz kojih izvire Prokofjev, uz melodiku i polifonu zaigranost tipičnu za Šostakoviča, a povrh svega usađeni armensko-folklorni duh Hačaturjana starijeg.
U orkestracijskom smislu, u tretmanu udaraljki, limenih puhača, povjeravanja solističkih uloga drvenim puhačima i oktaviranju visokih gudača čujemo zahvate svojstvene svoj četvorici nabrojanih velikana.
Pored nabrojenih „tehničkih“ aspekata, najvažnije je reći da je glazba Cipollina i njegov sukus duboko iskren, na trenutke naivno-genijalan i iznad svega originalan; glazbe koju je užitak svirati i slušati; glazba koja nas odrasle vraća u vremena kad smo još bili čisti i slobodni.

HENRIK MAJOROV diplomirao je na Kijevskoj državnoj koreografskoj školi (1957.) Od 1957. do 1959. solist je Lavovskog teatra opere i baleta, a od 1959. do 1967. solist je Kijevskog teatra opere i baleta, ali istovremeno radi i kao pedagog Kijevske državne koreografske škole. Nakon toga studira na Koreog-rafskom fakultetu Lenjingradskog državnog konzervatorija u klasi prof. I. D. Beljskog. U tom periodu osvaja nekoliko značajnih nagrada: druga nagrada Trećeg svesaveznog natječaja suvremene koreografije (1969.), prva nagrada i zvanje laureata na Prvom svesaveznom natjecanju koreografa (1972.), te koreog-rafska nagrada Međunarodnog baletnog natjecanja u Varni (1972.).
Od 1972 kad počinje s koreografskim radom postavio je velik broj baleta: Poema svitanja na Kosenkovu glazbu, Cipollino (1974.), Povratak na glazbu Ljatošinskog (1975. u povodu 30. godišnjica pobjede nad Njemačkom), Snjeguljica i sedam patuljaka na glazbu Pavlovskog, Djevojka i smrt na glazbu Žukovskog, Grimizna jedra na glazbu Jurovskog, koreografira Prokofljevjevu kantatu Aleksandar Nevski, balet Godišnja doba Rdinčika, Čaplinijadu...
Bio je vodeći koreograf Kijevskog teatra opere i baleta, Moskovskog državnog music-halla, umjetnički rukovoditelj Državskog plesnog ansambla Bjelorusije, koreograf Moskovskog državnog glazbenog teatra Stanislavskog i Nemirovića-Dančenko, umjetnički rukovoditelj Moskovskog državnog baleta na ledu. Dužnost zamjenika šefa katedre za koreografiju na Moskovskoj državnoj akademiji za koreografiju preuzima 1988. Znanstvenu titulu docenta stiče 1992, a zvanje profesora 1998. godine.

KAREN HAČATURJAN rodio se u Moskvi 1920. Nećak je glasovitog skladatelja i dirigenta Arama Hačaturjana (umro 1978.) Potječe iz umjetničke obitelji – majka mu je bila glumica, a otac producent u Moskovskom kazališnom studiju.
Nakon početnog studija kompozicije kod Henrika Litinskog, Godine 1945. upisuje Moskovski konzerva-torij na poticaj Visariona Šebalina, Dmitrija Šostakoviča i Nikolaja Mijaskovskog (u čijoj je klasi studirao). Diplomira 1949. da bi 1952. postao redovni profesor na Akademiji i nastavlja skladati.

FOTOGRAFIJE ZA DOWNLOAD
(klikom na neku od malih fotografija otvara se fotografija pogodna za objavljivanje)