Rami Be’er
MAGNUM

Premijera: 52. Splitsko ljeto,
HNK u Splitu, 7. kolovoza 2006. u 21 sat
Koreograf i redatelj Rami Be’er
Glazba Gerrard, T. Rezor, A. Scarlatti, P. Bourke, C. Mansell, G. Zoran, N. Botten, God, M. Bangel, Young God, Laibach, Koil, Sondheim
Oblikovanje zvuka Alex Claude, Rami Be'er
Scena, svjetlo, kostim Rami Be'er
Asistenti koreografa Moshe Shechter, Ran Ben-Dror, Keren Bartov, Yaarit Haikin
Majstor svjetla Yossi Revach
Tehnički asistent i koordinator svjetla Slaven Bot
Plešu: Tea Brbora, Kristina Burić, Korana Bilan, Nona Čičinina, Blanka Galić, Tea Jelić, Sanja Neveščanin, Elena Nikolaeva, Albina Rahmatulina, Snježana Radica, Nikol Marčić, Jelena Zekić, Monica Dinoni, Zvončica Gracin, Irina Čaban, Svjetlana Tušek, Sanja Kaliterna
Nikša De Marchi, Remus Dimache, Romulus Dimache, Igor Gluškov, Daniel Jagar, Azamat Nabiulin, Artjom Žusov, Ajdar Valeev, Lev Šapošnikov, Andrej Kremz
 

Sastavljen od elemenata iz njegovih prethodnih predstava, Magnum, redatelja i koreografa Ramija Be'era predstavlja potpuno novo djelo, kreirano posebno za plesni ansambl splitskog Hrvatskog narodnog kazališta.

Ja ne pričam priču, već nudim pozivnicu za putovanje. Gledatelj dođe u kazalište, smjesti se u stolicu, svjetla se pogase a ja mu dajem mogućnost odabira. On ima slobodu povezivanja s izvedbom kroz vlastite asocijacije, osjećaje, misli, sjećanja. Na radi se ni o raspoznavanju dobra i zla, niti o razumijevanju onoga što sam ja htio reći.
Kao umjetnik, na pozornici stvaram cijeli jedan svijet. Taj svijet grade plesači svojim tijelima i dušom, te glazba, scenografija, rasvjeta, kostimi te svi ostali scenski elementi. Tu nastaju različiti krugovi - krugovi pojedinaca, parova, skupina, društva, napetosti između pojedinaca i grupa. Svi zajedno čine veliki krug svijeta.

Svi 'slojevi', glazba, rasvjeta, elementi na pozornici moraju biti povezani i međusobno se nadopunjavati.

Ples i glazbu doživljavam kao sredstvo komunikacije između ljudi diljem svijeta, bez obzira na njihovu nacionalnost, jezik ili vjeru. Tako bez riječi možemo izgraditi most, dijalog u cijelom svijetu.
Rami Be'er
 

Rami Be’er rođen je u obitelji glazbenika u kibucu Ga’aton u Izraelu. Vrlo rano počeo je svirati violončelo, ali kasnije prelazi na studij plesa kod Yehudith Arnon. Plesnoj skupini pridružio se 1980. godine kao plesač i koreograf i od tada je napravio veliki broj predstava za odrasle, ali i neka sjajna, vrlo popularna djela za djecu. Neki od njegovih uradaka dobili su međunarodna priznanja, a sam Be’er nagrađivan je u Izraelu i u inozemstvu. Različite inozemne kompanije pozivaju ga na suradnju, a svake godine sudjeluje na međunarodnom festivalu plesa u Karmielu. Uz koreografiju, u svojim predstavama najčešće sam potpisuje i scenografiju i oblikovanje svjetla.

Iako neka njegova djela jasno pokazuju zanimanje za socijalnu tematiku, nikada se nije priklonio ideološkom ili propagandističkom pristupu umjetnosti.

Djela Ramija Be'era oslobođena su svakog eksplicitnog značenja, on ne pokušava ispričati neku određenu priču, već svakog gledatelja potaknuti na  povezivanje s vlastitim unutarnjim svijetom. Za njega, kao redatelja-koreografa, pokret je tek jedna komponenta u širem kreativnom sklopu vizualnih elemenata kao što su scenografija, svjetlo i kostim, pa sve njegove predstave nude raskošni multimedijalni događaj, pravi niz optičkih iluzija, koji, zajedno sa glazbom kao (po Be'erovim riječima) «izvorištem plesa» emotivno potpuno preplavljuje gledatelja.

Kritike:

RIJETKO VIĐENA SCENSKA ČAROLIJA, Maja Đurinović, Slobodna Dalmacija, 9. 8. 2006.

ŽIVOT ČUDESNE YEHUDIT ANRON KAO PROLOG USPJEŠNE PREMIJERE, Branimir Pofuk, Jutarnji list, 9. 8. 2006.

KOREOGRAFIJA RAMIJA BE'ERA ODUŠEVILA SPLITSKU PUBLIKU, Vesna Božanić Serdar, Novi list, 9. 8. 2006.